Dugo nisam napisala kolumnu, rekla bih predugo, ali tome nije razlog nedostatak ideja. Njih nikada ne fali, život je prezanimljiv i uvijek ih potiče. Razlog su životne turbulencije zbog kojih nisam imala dovoljno vremena i energije za sve što volim raditi u nekim mirnijim razdobljima. To je dokaz da i oni najjači kad-tad popuste i izgube volju, kad stres navali punom snagom i dugotrajno. Rekla bih da je greška jer u tom kritičnom periodu nisam istresla sve svoje misli na papir, kreirala ih u kolumne i time olakšala dušu. Možda bi se stvari drugačije posložile i ne bih gotovo preko noći posijedila.
Kako to kod katarze biva, ako te na vrijeme osvijesti i trgne, okreneš prekidač i nastaviš dalje, kao da se ništa nije dogodilo. Ali, dogodile su se, promjene u tijelu, umu i nekoliko godina više, koje su sa svakim novim desetljećem života uočljivije, kako na licu i tijelu, tako i u komunikaciji. Lani sam izašla iz četrdesetih, nije boljelo, ali pedesete su mi prebrzo stigle i još se ne mogu naviknuti na činjenicu da sam već više od pola stoljeća na planeti.
Da nije mojih zabrinutih vršnjakinja, koje pedesete muče više nego mene, koje se intenzivno bore s borama, pigmentacijskim mrljama, opuštenom kožom, viškom kilograma, simptomima perimenopauze i menopauze, kritikama na svoj izgled, možda ne bih ni primijetila da su tu. Ovako pri svakom novom susretu s njima, ne mogu izbjeći temu starenja, sjedina, liftinga, botoxa, filera, zdrave prehrane, vaganja namirnica, prebrojavanja kalorija i predane tjelovježbe. Ti su razgovori toliko intenzivni i opterećujući da se pitam jesu li one normalne. Jer ako su žene opsjednute starenjem normalne, onda sam ja nenormalna.
Za koga se sređuju, kome se žele dopasti, čega se plaše i čiju potvrdu traže da još vrijede? Jesu li samo podlegle mitu ljepote koji plasiraju masovni mediji, a koje nameće i samo društvo?
Nije li nevjerojatno da su uz očiti napredak ženskih pokreta i jačanje ženske snage, žene više no ikad opsjednute fizičkim savršenstvom i vječnom mladošću, koje ih, kako kaže feministkinja Naomi Wolf, zarobljava u beskonačnoj spirali nadanja, preispitivanja i samoprezira?
Kako u svom okruženju imam previše žena koje se u svojim pedesetima teško mire s očitim promjenama tijela i pritiskom okoline, istražila sam kako dišu naše vršnjakinje na Instagramu ne bih li otkrila koliko je bliskih mojim stavovima.
Prva stanica bio je profil meni prekrasne latine Claudie Fabian kojoj u opisu profila stoji Tvoja dob je tvoja supermoć. Poruka je jasna, Claudia je ponosna na svoje sijede uvojke, blistavi osmijeh, svaku boru i proširenu poru sa pedesetisedam godina. Njene su misli pozitivne, osmijeh iskren, a svakom novom objavom daje do znanja koliko uživa u svakom danu svog života. Možda je Claudiji malo lakše stariti prirodno jer ima egzotičan izgled, zahvalnu genetiku i prelijepe crte lica pa joj sijeda kosa izvrsno pristaje. I ja, baš kao i Claudia, imam problem s videima koji prikazuju žene s botoxom i one koje stare bez njega. Videima koji promoviraju strah od starenja i sukobljavaju žene. To je stvarni problem jer priroda nije zamislila da izgledamo poput Stepfordske supruge. Primjećuje se narativ da je zaleđeno lice lijepo, a ono koje stari bez intervencije botoxom nije te ispada da svako lice načeto starenjem, koje se miče tokom verbalne i neverbalne komunikacije, treba popraviti. Zašto mnoge žene misle da moraju izgledati zaleđeno, kad je priroda zamislila da se njihova lica miču i u starosti? Kad je uopće postalo sramotno stariti i zašto se ljudi osjećaju napadnuto kad se spominju godine? Starenje je dobra stvar i znači da je naša duša iskusila bogat život, da ima privilegiju stariti, da je na ovoj planeti već dugo i dalje uči stvari zbog kojih je tu.
Kod Claudie nalazim puno podudarnosti s mojom osobnošću, stilom života, šminkanja i odijevanja, a posebno u izjavi da su zbog sve češćih estetskih zahvata, ljudi zaboravili kako izgleda stariti.
Nije strašno imati bore, sijedu kosu, proširene pore, opuštenu kožu jer to znači da proživljavaš kompletno iskustvo života. Wow, koje moćne riječi!
Iduća stanica je profil njemice Gine Drewalovski koja sa svojim pratiteljima dijeli tajne za dobar izgled u kasnim pedesetima i još bolje osjećanje. Na njenom profilu je zaista ugodno jer pedesetdevetogodišnja Gina svakodnevno podsjeća na svoju dob i važnost isticanja detalja koji najviše volimo na sebi. U njenom slučaju to je vitka figura, ponosna je na svoje duge, vitke noge. Uz obilje modnih, beauty, fitness savjeta, tu su i recepti kojima ona sama održava svoju vitkost. No, Gina se bori i s brojnim kritikama nesigurnih žena i muškaraca koji znaju biti vrlo grubi i napadaju je zbog njenog neprimjerenog odijevanja i stalnog isticanja svoje dobi. Gina jasno daje do znanja da je društvo okrutno prema ženama starije dobi, da poštuje samo kult mladosti te da se protiv predrasuda isplati boriti.
Nakon ove dvije iznimne influencerice, raspoloženje i spoznaja naglo rastu te se čini se da nije potrebno dalje istraživati. Val prihvaćanja starosti kao prirodnog procesa koji ne umanjuje žensku ljepotu već je pokrenut. No jedna žena koja ih nadmašuje godinama, nadmašuje i mudrošću. Ona je dokaz da ljepota i mladolik izgled u starosti, dolaze iznutra.
U svojim 80ima, Nikki Haskell, podsjeća da najatraktivnije stvari nisu izgled, status ni bilo što kupljivo, već samouvjerenost. Ta vrsta energije je najatraktivnija. To tvrdim i ja, već desetljećima, ali glas osobe s milijunima pregleda, dalje se čuje. Stoga, ne dozvolite nikome da Vas gurne u stranu, zakopa vaše želje, snove, ideje, ambiciju, da Vas čini prosjekom ili sroza ispod prosjeka kako bi sebi ugodio. Budite samouvjerene u svako vrijeme. Nikki dalje dodaje, tom zlobnom glasu u vašoj glavi, koji vrijeđa Vaš izgled i nabraja fizičke nedostatke, kažite da utihne. Vjerojatno imate previše vremena ili vulnerabilnosti ako slušate taj jadni glas. Kako bi bilo da okrenete stvari u svoju korist i negativne misli preokrenete u pozitivne:
Kad ti život postane zanimljiv, samopouzdanje će poletjeti u nebesa. Stoga idi na zanimljiva mjesta, jedi zanimljivu hranu, slušaj zanimljivu glazbu, pleši zanimljiv ples!
Tko je rekao da su dvadesete najbolje godine života, možda još nije isprobao tridesete, četrdesete, pedesete… ili mu se posrećilo roditi bogat, steći značajnu financijsku podršku već u teen razdoblju i time započeti svoj idealan život. Ljudi uglavnom spominju traume od dvadesetih – nitko te tada ne poštuje, nemaš posao ili premalo zarađuješ, frustriran si, ne znaš što točno želiš, stalno se tražiš, možda još živiš s roditeljima, a silom želiš iskoristiti svaki trenutak jer imaš osjećaj da te vršnjaci prestižu. Ta usporedba s drugima, posebno s vršnjacima, može te psihički i emotivno uništiti.
U pedesetima više nemaš te probleme, nešto si već stvorio i uživaš plodove svog rada, ali nemaš izgled, polet, zdravlje i snagu iz mladosti. Ono što ti preostaje je u ostatku svog života imati još bolji izgled, polet, zdravlje i snagu nego u dvadesetima, prihvatiti novo stanje zrelosti ili ga na silu mijenjati uz pomoć estetskih tretmana i moderne tehnologije. Ni trenutak nisam dovela u pitanje svoju odluku da starim dostojanstveno, uz minimum kozmetičke intervencije koja uključuje tek poneki serum, spf i makeup. Čak sam prihvatila i novu kilažu, poneku ispucalu kapilaru i celulit. Kosu bojim svakih mjesec dana, ne zamaram se izrastom. Kome se ne sviđam, neka produži. I rekla sam, više puta, kako došlo, tako prošlo.
Ključ mladolikog izgleda, duševnog mira i uspjeha je u prihvaćanju sebe – autentičnosti.
Zaključno, kome se sve te moje prijateljice i poznanice u pedesetima žele svidjeti? Najiskrenije, mislim da se žele svidjeti SEBI. Putem kroz život negdje su izgubile sebe i viziju najbolje verzije sebe, potrošile vrijeme na toksične odnose. Ušavši u pedesete, napokon su shvatile da je život predragocjen da bismo ga trošili na toksične odnose. Shvatile su, baš kao i ja, da vrijeme leti i da je pola stoljeća već prijeđeno, da se više nema vremena za odgodu ljubavi prema sebi. Nema se vremena biti neautentična. Ima se vremena samo vratiti sebi, prihvatiti sebe i ostatak života proživjeti najbolju verziju sebe. Mnoge su podlegle mitu o ljepoti, dale se obezvrijediti i posramiti jer nisu na vrijeme ili su nedovoljno glasno rekle NE.
Vjerujem da je to razlog zašto moje pedesete zbunjuju sve osim mene. Čudna im je ta mladolikost, samouvjerenost, samopoštovanje i autentičnost jer te kvalitete i sami žele imati, a ne znaju ili ih ne mogu doseći. Tako svatko sudi prema svom stanju svijesti.
Ukoliko još sumnjate i provocirate da su žene u pedesetima nezanimljive i nepoželjne, da je njihovo vrijeme prošlo, a da je stariti sramota, razmišljam da vam pokažem moj inbox i ponude. Iznenadili biste se koliko zgodnih, mladih muškaraca se zanima za žene i duplo starije od sebe. Možda bi se društvo prije trebalo baviti pitanjem zašto izbjegavaju svoje vršnjakinje i žene mlađe dobi! Možda odemo i na kavu pa umjesto o bolestima, popričamo o najnovijim filmskim ostvarenjima i recenzijama, knjigama, znanosti, glazbi, izložbama, make upu, pink boji kose koju na sebi obožavam i mini haljinama kojih se neću odreći ni s devedeset, čak da mi platite.
Nives Stern
Instagram: nives_stern
