“Petlja” i oko nje

Kada ste popularni, uspješni, u bilo kojem području svog života ili djelovanja a posebno sportskog ili poslovnog uspjeha, svi žele jedan dio Vas i pritom se rijetko pitaju stoji li iza vašeg uspjeha hrabrost, lavlja borba i mukotrpan trud. Ljude oko vas zanima samo rezultat a rezultat je – uspjeh. Uspjeh je uvijek IN a neuspjeh ne samo da je nepoželjan već je gadan i odbojan. Uspjeh se, suprotno očekivanju modernog društva, kako iza njega stoji samo obilje materijalnog, poslovno ili sportski ostvarenog, prema mnogim psiholozima, definira vrlo jednostavno: ” Uspjeh je biti sretan i učiniti što više ljudi sretnima.”, stoga su mnogi ljudi vrlo uspješni i ostvareni a da možda uopće nisu toga svjesni.

Mnogi baš kao u Britneynoj pjesmi, žele dio, sve ili žele to odmah, nerijetko skraćujući put ka svom vlastitom uspjehu –  približavanjem uspješnima. To čak i nije loše, ukoliko i sami imaju dovoljno energije da se ostvare, pa im samo treba dodatni poticaj ali je teže prihvatljivo ukoliko time prikrivaju vlastiti manjak energije i nesposobnost. Nestrpljivost je njihova česta vodilja i kako to obično biva, nestrpljivost iscrpi obje strane, popratno zalupi mnoga vrata napretku, pred nosom.

Vjerujem da su nam svima rođenjem date brojne šanse i talenti da ostvarimo ono što doista u životu želimo. Istina, nekima znatno manje, ukoliko su rođeni u manje civilizacijskom okruženju, primitivnijoj sredini ili s nemogućnošću prepoznavanja vlastitih darova. No postoji jedna dobra stvar u životu, uvijek postoji mogućnost bijega. Bijega iz vlastite tamnice uma, koja vam onemogućuje djelovanje i konačno, fizičkog bijega iz okruženja koje vas ne ispunjava, koje vas u velikoj mjeri sputava, ne dozvoljavajući vam realizaciju sebe kao osobe, gušeći vaše težnje da ostvarite svoja maštanja.
Za bijeg je potrebna – “petlja”, odnosno hrabrost, da se odvažite i zakoračite naprijed a kad krenete, da ne stanete. Iako mi izraz “bijeg” nije omiljen jer me prvenstveno asocira na nemoć nošenja sa situacijom u kojoj se boravi, možda je najprimjereniji da opiše kretanje i skok u nepoznato, u promjene. Takvom bijegu uvijek prethodi skučenost uma, promišljanja, strahovi, unutarnje borbe, tzv “noći duše” i brojni propali pokušaji te beskrajna ustrajnost i vjera u sebe.
Ako ste već ostvarili željeno ili ste barem na putu ka tome, vjerojatno ste primijetili da postavljanje težih zadataka pred ljude s kojima provodimo vrijeme ili s njima surađujemo, te njihovo snalaženje u datim situacijama, najbolje pokazuje veličinu njihove moći, odnosno nemoći. U istim momentima, imaju priliku osvijestiti svoje slabosti pa ukoliko doista vole sebe ali i Vas, primijetit će momenat odluke – ili se mijenjam ili tonem! Ovakve ukazane prilike možda jesu katkad neugodne ali na njima valja biti zahvalan jer utiru put promjenama i napretku.

Jedan moj uspješni prijatelj voli reći kako sve “vrvi pi***cama koje nemaju petlje”. Ne volim kad je prost ali moram priznati da je u pravu. “Petlja” koja je u uskoj vezi s vjerom, ruši zidove, pomiče planine, ostvaruje nezamislivo, gradi, stvara a tako malo ljudi je posjeduje.

Mnogi drugi prijatelji, odlučili su se nedavno na odlazak iz domovine u “bijeli svijet”, ne želeći se više nositi s pritiskom i nemogućnošću razvoja svojih ideja u istoj. Ma koliko me bolila njihova udaljenost, sretna sam da su pronašli ispunjenje na drugom mjestu no pitam se često jesu li zaista napravili dobar potez. Znate me, pitala sam ih kako su se snašli i što misle o svojim odlukama a pitala sam i one koji su ostali ovdje što je za njih hrabrost i smatraju li se hrabrima. Evo što kažu:

 

“Što je hrabrost? Jedna jako, jako dobra prijateljica me zamolila da napišem par riječi o tome što je hrabrost, iz mog kuta gledanja, pa evo. Hrabrost je moć svakoga od nas da se suoči sa svojim strahovima. Neki se rode s tim, dok neki nauče kako biti hrabri. Nema pravila. Po meni je to slično kao i svirati violinu. Neki se rode s tim a neki to nauče kroz život. Ipak treba razlikovati hrabrost od gluposti jer se često brkaju ta dva pojma. Hrabar čovjek će se suočiti sa svojim strahom i pobijediti ga, dok će drugi izazivati sudbinu. Uzmimo za primjer strah od dubine. Hrabar čovjek će se boriti sa tim, plivati svakim danom u sve dubljoj i dubljoj vodi, truditi se naučiti roniti da bi saznao što je to „ispod“ i pobijediti će svoj strah. Neće zanemariti upozorenja i neće dovesti svoj život niti jednom u opasnost, dok će „budala“ radi dokaza hrabrosti bez problema zanemariti opasnost i skočiti u najdublju i najopasniju vodu, izazivajući nemani (npr. Morske pse) i dovodeći svoj život u opasnost. Ponekad moramo biti hrabri i kada nam je život u opasnosti ali to su zaista ekstremne situacije u životu. Obično se radi o spašavanjima ljudskih života (jednoga ili više) dovodeći vlastiti život isto u opasnost. I na samom kraju kako sam prije nešto više od godinu dana otišao živjeti i raditi u Njemačku, često me prijatelji, poznanici i kolege pitaju: od kuda ti hrabrost? Nekako iz mog kuta gledanja to je bilo razumno, možda bi bilo hrabrije ostati u Hrvatskoj i boriti se sa svim nedaćama, nego preseliti sa porodicom u potpuno novi svijet i krenuti iz početka. Ili bi možda ostanak u Hrvatskoj bio izazivanje sudbine…”, kaže mi Dubravko Marak, Infrastructure solution architect i Microsoft MVP.

 

“Za mene je hrabrost suočavanje sa životom, odnosno suočavanje sa nekim problemom svijesti.”, otkriva mi još jedna draga prijateljica, Sandra Rudan, te nastavlja: “Otvorenim očima gledati u žarište problema. To znači hrabro pogledati a ne nijekati i zatim pronalaziti inteligentne načine rješenja. Prihvatiti da postoji problem a potom suočiti se s njim i djelovati.

Hrabrost ima puno nijansi i teško je reći što je ona za svakog ponaosob. Mislim da je hrabro voljeti sebe i učiniti nešto lijepo za sebe a istovremeno to znači i pomagati drugima. To je velika hrabrost! Iako suptilne prirode, vrlo je vidljiv oblik nečije hrabrosti da nadilazi samoga sebe! Hrabrost je još i sposobnost riskirati jer kada riskiraš možeš biti hrabar, vjerovati da te Bog voli i vodi i gdje god da jesi on će te voditi. Za to također valja biti hrabar.

Hrabrost može biti ideja činiti nešto po instinktu, po unutarnjoj vjeri i sa jakim povjerenjem u dobar ishod. Hrabri se ne boje gubitka. Osobno, volim riskirati u nekim stvarima ali u većini ne, znam se suviše uljuljati u već stečenom i paše mi taj osjećaj da se ne moram boriti. Hrabri ljudi su borci, to i jesam često jer živim drugačije od drugih a opet pomisao da mijenjam nešto, od hrabrosti ostane prah i pepeo.

Još nešto, hrabrost je izlazak iz zone komfora. U zadnjih 12 godina napravila sam puno hrabrih poteza, život obogatila sa troje djece i pokušavam ih odgajati kao svjesna bića. To je težak posao u svijetu ludila. Hrabro pokušavam a što će biti vidjet će se. Hrabrost je za sebe tražiti najbolje no i staviti sebe u drugi plan. To je još hrabrije. Hrabrost je pozitivnom meditacijom pomoći ovom svijetu da bude ljepše mjesto za život. Hrabrost je jednaka osjećaju slobode. Što se osjećaš slobodniji u sebi, tvoji potezi su hrabriji. Hrabrost je povjerenje u samog sebe I višu mudrost koja nam je u srcima vrlo vješto prikrivena.

Imamo puno znanja, puno potencijala no odlučili smo živjeti poput biljaka. I to je lijepo i ima svoju draž no još je ljepše razotkrivati svoje neslućene mogućnosti. I za kraj, najveća od svih hrabrosti je ljubav. Raspitati se što je ljubav zapravo. Biti hrabar a glup nije hrabrost.

Hrabrost se nekada smatrala busanjem u prsa i to je jedan od oblika no mislim da su se ljudi jako ohrabrili da pojačaju svoj egoizam i nemam ništa protiv no pored ljudi koji vide samo sebe, struktura kvalitetnog života pada. Živimo u super stanovima a imamo bijedne odnose.”

 

Poznati srpski modni dizajner, dragi prijatelj i suradnik ovog sitea, Dejan Kovačević, o hrabrosti mi kaže: “Hrabrost kao pojam povezujem prvenstveno sa junaštvom, junak je onaj koji pobeđuje, a isto tako i onaj koji gubi. Jedina stvar koja povezuje gubitnika i pobednika je borba. Hrabrost je boriti se, za sebe i za druge, stati na crtu bez straha i učiniti taj potez koji Vas izbacuje iz Vaše zone komforta. Uspeh ne dolazi sam od sebe i iskreno mislim da korak napred ili nazad znače mnogo više od stajanja u mestu. Uspeh se, kako svi znamo, ne oprašta, stoga je hrabrost kao pobednik stajati sam. Hrabrost se može posmatrati iz različitih uglova i primeniti na različite načine, ali uvek ima onu istu crtu drskosti i ludosti. Iskreno ne razmišljam o hrabrosti kada trebam da se odlučim ba neki korak, u prirodi mog karaktera je da o tome razmišljam nakon učinka, tako izbegavam strah od čina hrabrosti i onoga što je moglo da se desi, bilo da je dobro ili loše. Mnogo puta sam do sada bio hrabar, ali iskreno mislim da su objektivni posmatrači mnogo svesniji količine moje hrabrosti od mene samog. Za mene je biti hrabar način života.”

 

Mnogi uspješni ljudi priznaju da su čitali autobiografije drugih uspješnih pa i self – help literaturu, dok su gradili svoj posao, karijeru, grabili ka sportskim uspjesima ili ostvarivali neki drugi svoj san, kako bi u istima pronašli dodatnu motivaciju no ono što im je svima zajedničko jest pobjeda nad vlastitim strepnjama, koju su izborili zahvaljujuć još jednoj petlji – zagledavanja u najtamnije kutke duše i nalaženjem rješenja unutar sebe. Često su se isti prisjećali mudrosti iz molitava, poput ove, Sioux Indijanaca: Tražim snagu, ali ne da bih nadjačao svoju braću, nego samo da bih nadvladao svog najvećeg neprijatelja – samoga sebe. Bože, daj mi mirnoću da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti, i daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga.

Promatrajući međuljudske odnose te unutar njih omjer željenog i ostvarenog, lako je primijetiti – manjka nam hrabrosti, “petlje”, ne oskudijevamo u tolikoj mjeri idejama. Stvari su zamršene ali ne i neraspletive. Mnogi žele grabiti naprijed, razviti svoje ideje no nailaze na otpor onih s manje energije i hrabrosti, volje da se pomaknu, stoga nije istina da nitko ne osluškuje njihovo bilo. Okruženi su krivim osobama, obraćaju se krivim osobama, koje se potajno  plaše uspješnijih jer oni ukazuju na njihovu nemoć a prepoznavanje iste je bolno.

Prvi korak da se pomaknu iz skučenosti uma jest osvijestiti da su u problemu i da nemaju petlje oblikovati vlastitu stvarnost po svojim težnjama, da se trebaju riješiti privjeska, “zločestog patuljka s ramena” koji im ruši samopouzdanje.

Ako ste još uvijek u dilemi, krenuti ili ne ka svom cilju, ma koliko godina imali, podsjetite se da na svakom putu postoji šansa da naiđete na već utabani i obilježeni dio staze i nastavite se kretati naprijed. Slikovitim rječnikom: putem uvijek ima nekih bobica a naći ćete i vodu, sklonište. Bitno je da zadržite zdrav duh i tijelo, motivaciju, borbenost, vjeru i – nadu.

Na tom putu od pomoći bit će i ove quotes:
“If you don’t design your own life plan, chances are you’ll fall into someone else’s plan. And guess what they have planned for you? Not much.”

“Morate činiti ono za što držite da ne možete”. (Eleanor Roosevelt)

“More nećete prijeći budete li tek stajali i nepomično promatrali vodu.” ( Rabindranath Tagore)

“Pobjeđuje onaj tko izdrži.” ( Talijanska poslovica)

“Svaki život koji istinski živimo opasna je stvar i postavi li čovjek previše ograda kako bi se zaštitio od opasnosti, na koncu će zapriječiti pristup i samome životu.” ( Kenneth S. Davis)

“Pustolovni duh duboko je ljudska odlika koja nam je pomogla u razvoju tijekom tisuća godina pisane povijesti. Riječ je o potencijalu koji je u vama i koji vas navodi na to da iza sebe pokušate ostaviti bolji svijet.” ( John Marks Templeton)

“Hrabrost za novi iskorak u životu utire put mnogim uspjesima.” ( John Marks Templeton)

 

Još stojite, gledate unatrag ili se krećete? Odijenuti se u hrabrost ili ju ponijeti kao dodatak, usuditi se biti drugačiji, jedan je od najatraktivnijih stylinga.