Postanite svjesni sebe i budite iskreni, ali pazite se ovih ljudi!

A ona i dalje dobra jer ne zna biti drugačija, pristojno je odgojena. Upitah je: “Hej, a zašto se ti daješ krivim ljudima? Ima toliko fantastičnih osoba na ovome svijetu, kojima se možeš dati i koji će tvoje davanje cijeniti. Naprosto okreni ploču, promijeni obrazac ponašanja. Učini to zato što voliš sebe. I ne čekaj za to sutra, odmah to učini.” Reče mi da sam u pravu i da okreće novu stranicu jer ne možeš promijeniti ljude, taman da si najbolji na svijetu, ali možeš svoj odnos prema njima. Možeš uvijek za sebe birati najbolje društvo. Zahvalnih, kvalitetnih, pa makar ih bilo jako malo, ali barem znaš da je to zdravo društvo, uz koje napreduješ, rasteš. A oni loši, nek se slobodno druže sa sebi sličnima pa ćemo vidjeti do kuda će stići.

„Pomozi drugima ostvariti ciljeve i ciljeve ćeš i ti ostvariti“, lijepa je i plemenita misao i poruka, pogotovo ako ste odgojeni u takvom duhu. No u svijetu, u kojemu su razočaranja stalna pojava, mogli biste lako klonuti, vođeni tom plemenitom idejom. Ovaj svijet nije idealan, naučili ste još kao dijete već realan, realno dobar i loš ali vi se ne date, borite se za ideale?! Jasno je da ste uvijek iznova razočarani, kad uočite da se ne isplati idealizirati situacije i nekim ljudima davati sve najbolje od sebe. Bez obzira na djelatnost, kojom se trenutno bavite i posao koji obavljate, jednostavno se ne isplati. Pogledajmo zajedno neke primjere:

Još jučer su vas poznali, danas je već druga priča. Još jučer su vas žicali da im prepravite tekst (jer eto, nemaju ideja kako da ga oblikuju, napišu) ili da im ispravite pravopisne pogreške (jer eto, nisu baš vješti u tome) i sve to su uradili pozivajući se na prisno prijateljstvo. Uskočili ste, pomogli, odvojili svoje dragocjeno vrijeme. Pomakli su granice, ubrzo su vas tražili nešto drugo. Vi ste opet pomogli. Žicali su vas da im pogurate posao, besplatno nešto objavite, lajkate “onu” fotografiju kako bi mogli sudjelovati u utrci za nagradu, zamolili su vas da im besplatno šminkate, fotkate event jer eto, nemaju čime platiti vaš rad. Ponovno ste pristali, u ime prijateljstva, empatije i cilja da im posao poraste. A oni? Danas vas ne poznaju! Ne spominju vas ni na marginama nekog teksta, svoje stranice! Štoviše, sve što predbacuju drugima da im čine, oni čine drugima, boljima od sebe i to bez imalo srama. Lažu, manipuliraju, izigravaju dobrice. Petljaju i muljaju sami sebe. Toliko su dobri u tim lažima da su već i sebe uvjerili da valjaju i vrijede.

Još jučer su vam tepali, mazili, htjeli vas ugostiti u svom domu, pratili vaš rad, obećavali, čim im posao krene da će vas trebati, zvati, da će _____. Posao je krenuo, postali su poznati, slavni, pomogli ste i vi u širenju lijepog glasa o njima ali danas vas više ne poznaju! Previše su bitni da bi se družili s vama!

Netko će vam reći “tako ti i treba kad si budala!” ali ja ne. Znam jako dobro taj osjećaj, kad nekome pomažete, radi općeg napretka, društvenog rasta a taj zataji, prikloni se opet nekome od koga ima koristi.

Nedavno mi se obratila dugogodišnja prijateljica, rekavši kako bi bilo dobro reći i nešto o takvim individuama, da se zna među kakvima živimo. Ispunila sam joj želju, osjetivši da se i njoj čaša prelila:

„ Ljudi si danas svašta dozvoljavaju, tu više nema (ili ima jakoooo rijetko) prijateljstva, poštovanja tuđeg rada, kolegijalnosti, samo “daj, daj”, a kada mu/joj daš prst, on/a bez pardona uzme cijelu ruku.“

Reče mi kako su ljudi danas jako nezahvalni i da velika većina nije spremna platiti/kompenzirati/nagraditi tvoj rad, ali će bez problema tražiti besplatne usluge, iskoristiti tvoje kontakte u svrhu razvoja svojeg posla i sve to odraditi iza tvojih leđa. Rekoh kako mi je sve to odavno poznato i da se svaki dan susrećem sa sličnim primjerima.

Kažu da riječi najjače bole, odnosno, da je pero moćnije od mača. Upravo tim mačem ja osvajam svoje ali i tuđe bitke. Onih povrijeđenih, oštećenih, koji me ljubazno zamole, da nevaljalima posvetim retke. Da ih upozorim, kako je vrijeme za promjene.

U pravu su, riječi ostavljaju utisak ali dotiču samo onoga tko čita, sluša i o istome razmišlja. Ako netko ignorira, do njega riječi ne dopiru. Upravo na takve obratite pažnju, njihova šutnja govori puno više o njima od komentara koji bi mogli dati. Upravo takve ljude trebali bi izbjegavati, koji nemaju vremena za vas, ne poznaju niti prate vaš rad, od tisuća vaših postova jedva nađu nekoliko da vam polajkaju, pohvale, orijentirani su samo na sebe, trebaju vas samo kad smatraju da ste im od neke koristi. Čak i na banalnim primjerima, postaju li status, link, sliku. Ne rade to zbog sebe, oni očekuju vašu reakciju. Kad bi to radili radi sebe, definitivno bi odabrali neku zastarjelu metodu, poput ručno pisanog dnevnika, spomenara. Isključili bi svaku opciju koja bi ih mogla povezati sa promatračem i čitateljem.

Danas – sutra bit ćete možda njihovi čitatelji, kupci, bilo što a onda imate priliku da im vratite, za svo ignoriranje, nepravdu pa čak i zlobu. Možda se pitate zašto bi nekome vraćali?

Privatno možda ni ne trebate ali na poslovnom planu, na kojem su vam sapunali dasku, na kojem su vas mnogi pokušali srušiti, a vama su neki poslovi (bili) bitni za egzistenciju, ne biste trebali suviše mariti za nečije probleme u poslu a ni za nečije osjećaje. Zašto? Zato što ni vas nitko ne štedi, zar ne? Iskorištavaju vas, iscrpljuju, uvaljuju u probleme gdje god stignu i pritom misle samo na sebe. I poznata je ona „u poslu nema osjećaja“. E pa kad je već tako i neki uporno ne žele biti korektni i ljudi, silom prilika biste trebali uzvratiti istom mjerom. Da se nauče, da tako ne mogu s drugim ljudima, koji također od nečega moraju živjeti. Od svog rada npr.

Svašta ja mogu razumjeti, baš svašta. I da je čovjek u problemima i da trenutno nema zadovoljavajuće financijsko stanje i da je bolestan i da ne može nešto obaviti radi više sile ali ne mogu razumjeti drskost, pokvarenost, nepoštovanje i iskorištavanje. U stvari mogu i to ali neću. Neću iz principa.

Ali, je li uopće iskorištavanje ako se srčano nekome dajemo a i sami vidimo da taj/ta to ne primjećuje? Ako istu grešku radimo par puta? Ne šaljemo li zapravo signal da mi nismo u redu, jer ne postavljamo jasne granice? Jer htio – ne htio, moraš ih postaviti, od privatnih do poslovnih odnosa, inače si nigdje. I to što prije, najbolje u samom startu, da kasnije ne bi bilo neugodnih iznenađenja. Jer bit će ih, vidjet ćeš, želio/la ti to ili ne. Ljudi se svašta usuđuju raditi, a najviše vole ispitivati nečije granice. Baš onako kako to i djeca rade.

Ako ljudi nemaju dobrotu u sebi, oni ju u drugima ne osjećaju i ne vide. Ako su programirani na pokvarenost i startaju sa stavom da vas zaribaju, vi se možete polomiti da ih promijenite, neće vam uspjeti. Nešto puno jače njih mijenja, svakako ne glas savjesti koji vi dozivate.

Njima se mora desiti da ih puno ljudi ignorira, da bi shvatili kako nešto krivo čine, da s njima nešto nije u redu. I da bi uopće pomišljali na promjene.

– Nemoj s njom raditi, ona je luda – bila sam jednom upozorena od suradnika – nju ti nitko ne voli, svi ju izbjegavaju a ako ćeš raditi s njom, drugi neće s tobom. Kloni je se.

Nisam slušala, volim učiti na svojim greškama. No pokazalo se da je osoba bila u pravu. Kad nekog prati loša reputacija, to vam može donijeti samo nevolje a osobi koja si je istu reputaciju skrivila trebat će jako dugi period da vrati povjerenje. Morat će biti triput bolja od drugih! Društvene mreže su izvrsna platforma s koje možete prepoznati nečiju narav, što je vrlo bitno za buduće poslovne kombinacije. To već znate? Zašto onda i dalje griješite?

Kad vidim neke slatkorječive objave, na statusima osoba koje su me nažuljale, bude mi žao ljudi koji im vjeruju. Možda ćete me upitati: „A zašto ih imaš među prijateljima na društvenoj mreži?“

Zato što volim imati i ološ. I od ološa se uči. Npr kakav ne želiš nikad postati. Ološ je upozorenje i podsjetnik kakav/kakva nikad ne smiješ biti. Ološ je vrelo informacija i inspiracije, vjerovali ili ne. Čekam da oni mene prvi izbrišu sa društvene mreže, da pokažu koliko su zapravo slabi jer ne mogu čitati moje tekstove, pratiti moj rad, gledati moj uspjeh. Na taj način ostaju moji „prijatelji“ iz neke koristi a možda usput nešto i nauče pa se promijene na bolje. Nikad ne znaš, možda se jednog dana ugodno iznenadiš, shvatiš da si potakao promjene.

Evo što o sebičnosti i eksploatatorima kažu stručnjaci: većinu vremena, arogantno ponašanje ukazuje na neutaživu potrebu za samovažnošću, koja u svojoj ekstremnoj formi, može prerasti u narcizam. Isti može prouzročiti brojne probleme u komunikaciji s drugim ljudima ali i sobom donijeti anksioznost i depresiju, nemogućnost zasnivanja zdrave i ispunjavajuće veze.

Dok je normalna razina samouvjerenosti, sebeljublja, samovrijednosti, potrebna i vrlo značajna za razvoj osobnosti, koja u svom životu želi postići više (ostvariti se) arogancija je vrlo opasna.

Osobe koje se ponašaju kao da se sve vrti oko njih i treba vrtiti oko njih, vrlo su nezdrave za svoju okolinu, radnu i privatno. Savjetuje se biti podalje od njih, radi osobnog zdravlja i odrediti vrlo precizne granice, do kuda smiju ići, u odnosu s vama. Ne zovu ih bez razloga energetskim vampirima. No ako ipak trebate komunicirati s njima, zbog prirode svog posla, preporučuje se shvatiti razloge njihovog ponašanja te ovladati nekim tehnikama, koje će očuvati zdravu osobnost a iz odnosa s njima izvući najbolje.

Arogantne osobe će sve učiniti da očuvaju svoj image. Njihov je svijet zapravo mali, sa puno upotrijebljenih “trebao/la bih, trebam” i “moraš”.

Oni vrlo rado idealiziraju razne situacije i imaju stalno potrebu uvjeravati druge, kako je upravo njihova vizija ispravna a njihov “svijet” puno bolji. Vrlo vjerojatno će vas brzo ignorirati ili dislikeati ako se ne slažete s njima. Jako su uvredljivi, kad se ne slažete s njihovim mišljenjem.

Osjećaju se nepotpunima, zato iskorištavaju druge ljude, da bi popunili prazninu u sebi.

Ne zanimaju ih različitosti, vole obezvređivati ljude i njihov rad, omalovažavati, stavljati ljude u podređeni položaj. Nemaju sposobnost da se osjećaju samouvjereni iznutra pa samouvjerenost grade na krivim temeljima – superiorno promatraju druge kao manje vrijedne.

Teško ili nikako ne prihvaćaju tuđe stavove. Uglavnom promatraju s točke gledišta koja njima odgovara, procjenjuju sadržaj knjige po koricama, tvrdoglavi su u svojim stavovima i oštro kritiziraju tuđe stavove. Sebične osobe ne ostvaruju duge veze, ni prijateljske ni ljubavne. Za njih su ljudi ili jako dobri ili jako loši a njihov stav o istima formira odnos tih ljudi prema njima. Ako ih obožavaju, trče oko njih – vole ih. Čim to prestanu raditi, oni ih više ne poznaju. Dobri ste im ako ispunjavate njihove želje, hirove. Mogu biti vaš najbolji prijatelj i najveća ljubav u jednoj minuti i najžešći neprijatelj u idućoj. Vrlo slabo kontroliraju svoje impulzivne reakcije, emocije. Sebične osobe nemaju osjećaj empatije prema drugim ljudima, njima je to prekomplicirano. Čak i kad im dođe do svijesti i uključe osjećaje, suosjećanje (na trenutke) to se događa kad imaju neke koristi od suprotne strane. Imaju nisko samopouzdanje, nemaju razvijen osjećaj za „sebe“. Oni samo misle da ga imaju ali arogatni kakvi jesu, imaju puno praznina u sebi koje bi trebalo popuniti. Mogu djelovati samopouzdano i obično su uspješni u nekoj svojoj djelatnosti, no samo na površini. Čim zagrebete dublje, vidite puno manjkavosti, površnosti, neozbiljnosti i neodgovornosti. Oni si zapravo ne mogu (samo)pomoći jer za arogantnu osobu uvijek je problem netko drugi ili – ti. Oni sebe nikad ne vide kao problem.

„Što ja time dobivam?“, „Što je u svemu tome za mene?“, česta su pitanja koja postavljaju. Obično uvećavaju svoj doprinos, djelovanje i umanjuju tuđe. Očekuju puno više za ono što su sami spremni dati. Zato se i ponašaju kao da im čitavo društvo nešto duguje i da nisu dužni istome dati puno (od) sebe. Dok se normalna, zdrava osoba nastoji odužiti za učinjenu uslugu, arogantna na to ni ne pomišlja. Ona traži ogromne prednosti i puno učinka za svoj minimalni napor a to je obično na račun drugih. Nije samo sebična, ona je u stvari vrlo škrta a škrtost se smatra velikim grijehom.

Ako ste se zatekli u sličnoj ili istoj vezi, odnosno nekom obliku odnosa, evo praktičnih savjeta, koji će pomoći da iz susreta sa sebičnim osobama, izlazite minimalno oštećeni i neozlijeđeni.

Prihvatite da oni nemaju poštovanje prema drugima. Što to znači? Postanite svjesni sebe i budite iskreni prema sebi. Poštujte se i prihvatite da sebična osoba neće nikad prvo misliti na vaše potrebe. Bez obzira što vam takva osoba znači, bio/la to prijatelj, ljubavnik/ca ili osoba s kojom radite, prihvatite da on/ona nema poštovanja prema tuđim osjećajima ili potrebama. Možda će nekad i pokazati suprotno, na momente ali u najvećem broju slučajeva, pokazat će manjak vještina i spremnnosti na pomoć i obazrivost. Kad to znate, lakše je odrediti vlastiti smjer i poziciju u odnosu.

Dajte si pažnju koju i zaslužujete. Sebične osobe emotivni su pirati koji žele ugrabiti vašu pažnju ali ne žele uzvratiti pažnjom. Da biste to izbjegli, sebi poklonite onu količinu pažnje koju ste poklanjali emo piratu. Osjećate li se neugodno u svojoj koži, popravite izgled, ispunite si želje odnosno „meet your own needs“. Ova metoda pomoći će vam pojačati ego i pokazati piratu da vam nije više bitan. Ignorirati vlastite želje i potrebe samo kako biste zadovoljili tuđu želju i posvetili se drugima uopće nije krepost nego zanemarivanje sebe, koje će vas iscrpiti i povrijediti. To nije lako prihvatiti ako ste odgajani da udovoljavate drugima i najmanje mislite na sebe. Teško se riješiti starih obrazaca ponašanja ali jednom kad uspijete, zavoljet ćete sebe i porast će vam samouvjerenost.

Nemojte se spuštati na razinu sebičnih ljudi. Oni su u stanju sve okrenuti u vlastitu korist pa čak vas i uvjeriti da ste vi taj/ta koji njih maltretira. Ne sudjelujte u igri kojom oni dominiraju a vi gubite, u igri koja je ispod vašeg nivoa. Teško je biti ljubazan prema osobi koja vas ne cijeni ali nećete puno postići ako se spustite na njihov nivo. Radije odaberite drugu opciju – ostanite kakvi jeste, ljubazni, fokusirajte se na sebe. Tek u ekstremnim slučajevima se branite „istim oružjem“ ali samo ako za to imate dovoljno mentalne i emotivne snage. To je jedini način da sebična osoba shvati da niste njena igračka. Tada se i okrenite i odite od nje.

Podsjetite sebične osobe da se svijet ne vrti oko njih. Ne treba ih napadati ali ih treba upozoriti na posljedice ponašanja. Blagim, mirnim tonom u stilu: „Trebamo razgovarati o nečemu bitnom i bilo bi mi drago da odvojiš malo vremena za to“ ili „Moram s nekim popričati o vrlo bitnoj stvari, koja me smeta, da li bi me htio/htjela saslušati?“

Izgladnjujte ih od pozornosti za kojom žude. Što to znači? Odgovarajte im kratko na njihova pitanja ili kad vam prepričavaju neugodno iskustvo. Umjesto da ih žalite recite „That’s life“ što će ih izbaciti iz ritma. Ako im ne dajete pažnju za kojom žude, maknut će se. Također, ako vam žele prepričati neki događaj za koji niste zainteresirani, prebacite na drugu temu. Fokusirajte se na svoje interese, ubacite u razgovor ono čime se bavite, što vas interesira. Ako ne pokažu interes i samo pričaju o sebi, opet prebacite na neku desetu temu. Pobjeći će od vas kad vide da niste zainteresirani za njihove sebične priče.

Zašto biste im stalno činili free usluge?!

Sebične osobe su naporne, zanovijetala kad nešto trebaju od vas ali zato se prave glupe kad oni trebaju uzvratiti uslugu ili za nju platiti? Iako je važno biti tolerantan i kulturno dati nekoliko šansi da se poprave i promijene, jednako je važno ne dopustiti da se njihova sebičnost rasplamsa jer oni neće stati dok vas potpuno ne izlude i iscrpe. Na kraju ćete vi biti povrijeđeni. To želite? Dakle, kad vas traže puno usluga ne padajte na njihove trikove. Dajte im do znanja da možete izaći u susret ali pod određenim uvjetima. Neka bude jasno da ne cijenite kad vas se čini manje vrijednima ili nevažnima. Da ne simpatizirate ničiju nezahvalnost. Budite jasni, kratki i precizni oko svega što tolerirate i onoga što ne tolerirate. Uđete li u dublju diskusiju, oni vas više neće slušati, stoga svedite sve uvjete u najkraće crte.

Vrijeme koje provodite s njima svedite na najkraće moguće. Čim shvatite da je netko sebičan ili previše orijentiran na sebe, mičite se od te osobe, ograničite vrijeme koje provodite s njim/njom. Bolje je provoditi vrijeme sam/sama nego u društvu krivih ljudi. Pronađite si bolje, zdravije društvo, koje će vam poklanjati istu pažnju kakvu i vi poklanjate njemu. Odlučite da se nećete više davati sebičnim osobama, barem dok se ne poprave. Možete se zabaviti pričama o sebičnim osobama koje su vas nekad iscrpljivale a možete ih jednostavno zaboraviti.

Ako se sebične osobe ne namjeravaju mijenjati na bolje, preporučite im da potraže savjet i pomoć stručnjaka. Možda čak i nisu sebične i orijentirane samo na sebe, možda su čak i narcisoidne, potpuno nesposobne da pokazuju i razumiju osjećaje drugih ljudi i uvijek ih iskorištavaju. Ako ih ne možete nagovoriti da potraže stručnu pomoć, jednostavno se udaljite, prekinite veze. Život je prekratak da ga trošite na toksične veze i odnose, koji mu oduzimaju ljepotu, energiju i sreću.

foto: favim, pinterest, quotesgram