Kolumna by Nives

POVRATAK DOBA ‘RUBENSOVIH’ ŽENA Kakvu nam sada poruku šalju plus size modeli?


Ne možete da se ne zapitate, otkud tolika popularizacija pretilosti, a osuđivanje anoreksičnih modela. Nije li to zapravo dio istog, prehrambenog, tjelesnog i zdravstvenog problema. Zašto se, s jedne strane slavi plus size veličina, a ne odobrava i osuđuje anoreksija? Zašto se jedno smatra normalnim, a drugo bolesnim i potiče li možda mlade žene na nezdrav život, zapuštanje izgleda i nemar?

Ja mislim da je jako nezgodno, kako se to stvari u životu okrenu. Kao npr. kad se djevojka, koju si zadirkivao u osnovnjaku i radio sprdačinu iz nje, rugao se da je mršava poput kostura, tamo negdje u kasnom teen razdoblju, iz „ružnog pačeta“ pretvori u raskošnu labudicu.

Mislim da je jako nezgodan onaj trenutak, kad ju prepoznaš, zineš, priđeš joj, pa se u studentskom razdoblju u nju zatreskaš. Mislim da je jako nezgodno kad želiš s njom vezu, a oboje znate da si je mrzio u školi. Mislim i da je jako nezgodno, kad te tvoji roditelji nagovaraju na nju, a njeni razumiju da s tobom ne želi ništa jer najednom ima na stotine onih koji trče za njom i žele joj biti blizu.

Na svu sreću ne znaš da joj drže stranu, da razumiju njenu povrijeđenost i ono njeno „ne bih bila s njim ni da je jedini na svijetu!“

To pače bila sam ja, iako slatka, kao dijete sam muku mučila s manjkom kila i oblina, popamtila sve moguće uvrede na račun izgleda, a kad je došao trenutak, da vratim gospodi koja me povrijedila, bila sam potpuno spremna. I često mi je pritom glavom prošla rečenica, koju mi je uputio najzgodniji dečko u razredu, koji je jedini bacio oko na mene, iako je mogao imati hrpu nabujalih komada: „Meni je moj stariji brat rekao da ćeš ti jednog dana biti strašan komad.“

No ovo ipak nije priča o meni i mom problemu u teen godinama, nego pojašnjenje, zašto danas tako dobro razumijem patnje anoreksičnih i pretilih žena. Neke od njih nisu birale svoj izgled, nisu bile takve sreće da stasaju u ljepoticu, da se popune ili da stešu liniju.

Neke od njih i dan danas muku muče s prehranom i kilogramima i naučile su, kako svojim tijelom ne mogu upravljati, da nad njim često nemaju kontrolu. Naučile su da trebaju osluškivati potrebe svog tijela, a ne mu nametati prestroga pravila i dodatne pritiske. Naučile su da je jedini način borbe protiv frustracija, prigrliti sebe, takve kakve jesu i zavoljeti se.

Ljepota je u različitosti, čuli smo na tisuće puta. Ma milijun puta. I još više od toga. Je li to baš istina i kako se ljudi nose s tom različitošću, vidimo u primjerima njihove komunikacije. Ponajviše na društvenim mrežama. Dovoljno je da netko postavi link, na zanimljiv članak i ostali se ponašaju kao da je među njih pala kost, na kojoj obavezno trebaju ostaviti trag svojih zuba. Što bolje žvaču, rastežu i pljuckaju, tu vijest, to je njihova sreća veća.

Jedna od takvih hot tema, u našoj zemlji i svijetu je pretilost, točnije, pojava plus size modela, na stranicama časopisa, portala, u gostovanjima tv emisija. Ma koliko čovjek izbjegavao takve vijesti, a s njima i pomahnitale skupine čitatelja, čini se da je ta vruća tema, itekako postala popularna i tražena.Gotovo nema dana, da nam se s neke naslovnice ne smiješi lice nekog plus size modela.

Možda je plus size modeling trend, a možda i nije, tko to zna, kad iz raznih izvora doznajemo o prehrambenim poremećajima, dijabetesu, problemima sa štitnjačom i ostalim bolestima, kao razlogu bujanja. Je li tolika medijska eksponiranost žena, većih konf. Veličina, naprosto isforsirana i želi li se njom zapravo proširiti svijest, dati podrška i mogućnost, da u svijetu nerealno postavljenih standarda ljepote, žive sebe, svoju osobnost, različitost i odstupanje od estetskih standarda?

Želi li se tako zapravo omogućiti, istim ženama, da se osjećaju prihvaćenima i normalnima? Tko to zna, možemo samo nagađati.

Jednako tako, možemo samo nagađati, što je točno u mislima žena većih konfekcijskih veličina, jesu li one doista sretne u svojoj koži i zadovoljne svojim izgledom ili imaju namješten osmijeh, za potrebe snimanja. Tko uopće ima pravo da ih mijenja i traži od njih da se stisnu nekoliko brojeva? Tko uopće ima pravo, svoju kritiku provlačiti kroz brigu za njihovo zdravlje, kad znamo, da sa svojim organizmom i tijelom, svatko ima pravo raditi što ga je volja.

Neki plus size modeli, nekad su bili manekenke S veličina i strogo su pazile na svoju ishranu, ali kako navode, nisu bili sretne. Teško su podnosile nametnutu disciplinu i njihova tijela su se stalno bunila. Uz strogi režim ishrane, pratili su ih i anksioznost i depresija.

Neke među njima, značajan uspjeh, u modnom svijetu, ostvarile su tek onda, kad su ostale vjerne sebi i prestale s prebrojavanjem kalorija i obroka.

Primjerice, Sarina Nowak  je u svijetu mode uspjela tek kad je odbacila tipične ideale ljepote. Kao bivša kandidatkinja “GNTM” počinje raditi punim gasom tek kao model plus size veličine.

Heidina “Meeedchen” sada dobiva poslove o kojima čak i “GNTM” pobjednice mogu samo sanjati. Taru Lynn obožavaju dizajneri odjeće za punije žene jer osim visine ima i lijepo lice i savršen ten. Fotografi su njezino tijelo nazvali odom oblina.

Iako smo mislili da je doba Rubensovih žena daleko iza nas, odnosno da se žene većih oblina i konf. brojeva neće medijski eksponirati i da se neće slaviti njihova figura, doživjeli smo obrat i povratak srednjovjekovnog trenda. Kako pratim seriju „Viktorija“ nedavno mi je pažnju privukla konverzacija kraljice i njenog mladog supruga:

“We went to look at the Old Masters. There is a very fine Rubens.”

“I don’t care for Rubens at all. All that wobbling flesh.”

Ista konverzacija otkriva, da je već u to doba bilo obožavatelja velikih oblina, ali i gađenja  nekih žena naspram takvih figura.  Svako doba nosi svoje trendove, u njemu ima i obožavatelja i mrzitelja trenda. Upravo povratak plus size modela, jedan je od takvih njih i pritom trebamo imati na umu, da ima osoba, oduševljenih trendom, kojima se puniji stas i oblija ženska figura, ipak jako sviđa.

Sjećam se, pred nekih šest godina, prvi put sam u nekim našim novinama naletjela na članak o plus size modelima. Opisivalo ih se kao Rubensovu Veneru, koja je bila obla, putena žena, s bokovima, trbuščićem i jedrim grudima. Vitkija od nje bila je tek Botticellijeva, dok je Meštrović u svojim djelima slavio stamene žene, koje odaju počast majčinstvu.

Tijekom povijesti, putenost i obline slavljeni su u raznim umjetničkim djelima, u raznim svjetskim kulturama, sve dok pojavom lutke Barbie, nisu uvedeni neki novi kriteriji idealnih ženskih proporcija.

S njima su u raznim ženskim časopisima, zaredale i poruke ženama, koje su ih uvjeravale da je mršavije bolje i poželjnije, te da žena nikada nije dovoljno mršava. Ovaj fenomen najviše je buke učinio u modnom svijetu, u kojemu su pistama šetali sve mršaviji modeli, koji su figurom sve više sličili vješalicama.

A onda se dogodio veliki iskorak, na naslovnici talijanskog Voguea, osvanula je fotografija triju prekrasnih mladih žena, većih oblina, koje su mogle ući samo u veću konfekcijsku veličinu. Tadašnja urednica Franca  Sozzani, zalagala se za prava žene punije građe i to joj nije bila prva inicijativa, već je pokrenula i kampanju protiv internetskih stranica koje potiču na anoreksiju.

Na svjetskim modnim pozornicama nastupale su i dalje mršavice, sve mlađe dobi, s ciljem da se kreatori što bolje prezentiraju svojim kolekcijama i njihovim porukama. No u stvarnom životu, kad se pogase svjetla reflektora, njihovi kupci, pravi potrošači, zapravo su uvijek bile i ostale žene „normalnih“ konfekcijskih veličina, odnosno, realne žene, s oblinama.

Modeli Tara Lynn, Candice Huffine i Robyn Lawley na naslovnici Voguea, slavili su žensku realnu ljepotu, no te manekenke vrlo su tražene u svijetu mode, ne samo zbog svojih oblina,  nego i zbog savršenih, fotogeničnih lica.

Iako smo mislili da žene punog stasa, odnosno plus size veličina, neće postati trend, dogodilo se da su se njihova tijela pojavila i na stranicama Sports Illustrateda i u lookbooku Victoria’s Secreta.

Gotovo nema dana da nam se iz medija ne smiješi Ashley Graham ili barem naša domaća plus size manekenka Lucija, a žene s oblinama su, upravo zahvaljujuć njima, odlučile hrabro istupiti u smjelijim kreacijama.

Negdje nailaze na osudu i kritiku, a negdje na glasan aplauz jer djeluju izrazito sretno i zadovoljno svojim izgledom pa ne možete da se ne zapitate, otkud im tolika samouvjerenost. Imaju li zapravo iskrivljenu sliku svog izgleda ili ih naprosto za sve promatrače i njihove kritike nije briga.

Ne možete da se ne zapitate, otkud tolika popularizacija pretilosti, a osuđivanje anoreksičnih modela. Nije li to zapravo dio istog, prehrambenog, tjelesnog i zdravstvenog problema. Zašto se, s jedne strane  slavi plus size veličina, a ne odobrava i osuđuje anoreksija? Zašto se jedno smatra normalnim, a drugo bolesnim i potiče li možda mlade žene na nezdrav život, zapuštanje izgleda i nemar?

Također je ovaj trend potaknuo na razmišljanje  o raznim drugim stvarima, otvorio neka pitanja:

Kako vi vidite sebe? Jeste li si premršavi, predebeli? Jeste li uopće zadovoljni svojim izgledom? Da li se dobro osjećate u svojoj koži? Volite li sebe, takve kakvi jeste? Opterećujete li se vježbanjem i dijetama, kako biste udovoljili drugima? Mislite li da izgledom trebate udovoljiti okolini, poslu i raznim kritičarima? Jeste li sretni radi svog izgleda? Padate li pod utjecaj trendova i da li biste radi njih mijenjali nešto na sebi? Da li se iznenadite koliko ste nekima lijepi, a koliko nekima niste, koliko ljudi Vas smatra srdačnom i dragom osobom, a koliko njih arogantnom?

Što mislite, kako vidimo sebe i kako nas drugi vide i kolika je tu razlika? Ona zaista može biti fascinantna i što je manja, to postoji veća šansa da ćete biti uspješniji i sretniji.

Mogli bismo reći, da se danas svima udovoljava – ljudima se daje sloboda izražaja, lijepi su i oni manje lijepi i neskladnih proporcija, plus size veličina i oni skladnih proporcija, ukrašenog i neukrašenog lica i tijela, no u nekim djelatnostima i kod nekih osoba, još uvijek ne može proći neki tip ljepote.

Da li baš svemu i svačemu trebamo dati aplauz i baš svaku različitost trebamo smatrati lijepom? Netko je jednom komentirao pa su ostali počeli ponavljati kao papige, da se o ukusima ne raspravlja. Pa vidiš da se raspravlja, dovoljno je pogledati komentare ispod članaka o plus size modelima.

Dok završavam ovaj tekst, s naslovnice jednog portala, smiješi se poznato lice, u odvažnoj modnoj kombinaciji, kakvu obično nose mršavice i pod njenom fotografijom strši nova vijest „Plus size ljepotica ponosno pokazala trbuščić i poručila da je svijet okrutno mjesto.“

I sad me zanima, što vi mislite o tome.

Foto: youtube, portaloko.hr

Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr

Avatar

Admin

About Author

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may also like

Inspiracija Kolumna by Nives

Udovoljavanje (ni)je trendy

“Dobro di si ti? Nigdje te nema?!” Pitam se, koliko puta ću još biti u iskušenju da britko odgovorim na
Inspiracija Kolumna by Nives

Zanimanje? Sponza

  Nekad popularni stihovi pjesme “sugar honey dečko moj, medeni poljubac je tvoj” danas bi lakše no ikad dobili inačicu