Rekla sam mu: „ Ako me misliš zavitlavati, gledati ove kokoši dvadeset godina mlađe od sebe i diviti im se, koje love zadnji voz, koje nitko za ozbiljno ne želi, pa ih zavodit, gubit vrijeme i energiju na njih, kupim svoje prnje, tebi ostaju djeca na brizi. Meni se više ne iscrpljuje.“
„Ma nemoj“, rekao je, „kako to misliš? Zašto bi ja trebao brinuti o djeci a ti bi se samo pokupila?“
„A di piše da o djeci brinem samo ja i trebam brinuti samo ja? Pa i ja imam oči i slobodnu volju, a ako ćeš me zavitlavati, odoh i ja s nekim od dvadeset plus osam. Nego što si ti mislio, ti ćeš uživati u slobodi, bez ikakvih obaveza se provoditi, s drugom a ja ću to trpiti i sama djecu podizati? Pa jesi ti normalan, roditeljstvo je zajednička obaveza?! Ako te tvoja mitzi tako jako voli, snaći ćete se i s duplim obavezama.“
„Ti to ne bi napravila, ne bi imala srca.“
„Oh yes, just watch me.“
Katarina se smijala prijateljičinom monologu do suza ali što je najbolje, znala je da to ona ozbiljno misli. Namjeravala se opako obračunati s muškom krizom srednjih godina.
U svakoj raspravi sa svojim suprugom, prisjećala bi se prijateljičinih riječi i njenih svađa sa nestašnim suprugom, koje joj je znala spominjati, sve do jednog dana, kad je stigla po dijete u školu a umjesto iste prijateljice, spazila njenog zadihanog supruga. Zaletio se prema školskom hodniku i stao razgledavati po njemu, očito prvi put ovdje. Izjurio je s posla po djecu, zabrinula se je li se što dogodilo, kad je tako blijed.
– Hej stari, jel se nešto desilo ili? – pažljivo je upitala dok se razgledavao po hodniku, čekajući da zvoni.
– Ti bi meni trebala reći, stalno ste na kavama. Gdje je ona? Gdje mi je žena? – pošao je prema njoj, vidno uzrujan.
– Kako to misliš? Tko? Vesna?
– Nego tko? Nazvala me i rekla da se ne vraća, neka pokupim djecu s nastave. Mislio sam da se zafrkava ali nakon tog poziva više mi nije odgovorila na pozive.
– Čekaj malo, kako to misliš, ne vraća se? Daj se smiri, normalno da će se vratiti, jeste se posvađali?
Pognuo je glavu, bilo mu je neugodno pa je shvatila da je pogodila.
– Pusti ju malo da se ispuše, odmorite malo jedno od drugog, sve će biti u redu – pokušala ga je smiriti.
Bio je jako ljut i nervozno je odmahnuo rukom, u stilu „ma zaboravi“ pa se poželjela pokupiti. Tog je trena ipak zvonilo, požurio je po mlađeg sina a ona je pošla po svoju kćerku.
Po dolasku kući, odmah je nazvala svog supruga.
– Znaš što se dogodilo? Vesna je izgleda ostavila Gorana.
– Ma daj? Šališ se? Zašto, jel ima drugog?
– Ma nee, jednostavno je otišla, izgleda da joj ga je dosta, da je napravio neku glupost. Samo se kratko javila a poslije nazvala starijeg sina na mobitel. S Goranom ne želi razgovarati, rekla je da će se redovno javljati djeci.
– A gdje je otišla?
– Nitko ne zna ali mislim da se Goranu neće vratiti. Jako ju je naljutio. Sigurno će zatražiti razvod.
– Ti nešto znaš o tome?
Htjela mu je reći da zna razloge, da je osjećala kako je prijateljica spremna tako nešto učiniti jer se često žalila na neslogu u kući i Goranovo nezrelo ponašanje. Prale su ga srednje godine i kako bi Vesna rekla „ totalno je pošandrcao u zadnje vrijeme“. Svako malo dizao bi glas na nju, sve mu je smetalo, čak i sitnica poput krivo postavljene vilice na stolu a vrhunac njegovih gluposti bio je kad je napravio accounte na Instagramu i Fejsu pa dodao neke nepoznate žene kao prijateljice. Pravdao se kako s njima nema ništa no njegovo ponašanje odavalo je krizu srednjih godina, lajkao je njihove slike i pravdao se kako mu Fejs služi za posao. Naime, bio je trgovac nekretninama ali u svojim novim prijateljicama definitivno nije imao kupce stana, kuće, apartmana ili vikendice. One su bile švorc i tražile su sponzore.
Kad je Vesna otišla od kuće, nastao je kaos. Goran se teško snalazio sa sinovima, teško je u sve nove obaveze uklapao svoje poslovne zadatke, napokon je shvatio koliko mu znači žena, kao podrška i osjetio njeno odsustvo a zbog drame koja je uslijedila, Katarina je prestala razgovarati s njime. Njegova je pak majka psovala Vesnu, nazivajući je pogrdnim imenima, pitajući se „što se to toj šašavoj glavi dogodilo?“ da je iznenada ostavila njenog tako savršenog sina. U glavama svekrva, uvijek je žena nešto kriva, zar ne? Vesna se nije odrekla majčinstva, naprotiv, održavala je redovan kontakt sa sinovima, pojašnjavajući da se „mora samo malo srediti pa će opet biti skupa i neka budu dobri tati i baki“ a Goranu se napokon javila, kako bi ga obavijestila da je dobro i da će ipak pokrenuti razvod. Malo je reći da je bio šokiran, krivio je nju za „njihove probleme“ ali i izrekao pokajničko „daj se saberi, dođi doma“.
Kako je bila nezaposlena, svi su se pitali kud je odselila, čime se bavi, od čega živi, s obzirom da je sobom ponijela tek manji iznos ušteđevine. Preko noći sigurno nije našla posao i smještaj, osim ako je sve dugo planirala i imala – drugog, koji ju je financirao.
Zbog svih tih događaja, Katarina je pod povećalo stavila vlastitog supruga, znajući što je prethodilo prijateljičinoj odluci. Pratila mu je pogled i ponašanje, čak i kad bi sjeli u lokal, momentalno bi ga prozivala ako bi pogled uputio zgodnoj konobarici, upola mlađoj od sebe. Zvala ga je češće na posao, provjeravajući kako stoje stvari, tko je novi uposlen, s kim se druži i ide na kavu, koliki mu je obim posla, sve dok se jednog dana nije počela osjećati umornom od brige i dok suprug nije došao kući s viješću o novozaposlenoj tajnici, koja je u firmu očito došla preko veze. Poludjela je od bijesa jer ju je spominjao skoro svaki dan i istovremeno se pitala nije li dozvala tu situaciju. Pitala se čemu sve to i gdje je pogriješila, mučili su je strahovi da on ne napravi neku psinu. Imao je krasan primjer u Goranu ali i u nekoliko kolega, koji su nakon dvadeset godina braka potpuno izgubili kompas, trošili na skupe aute i lickali se kao da im je dvadeset. Neki od njih nabacivali su se mlađim ženama na društvenim mrežama i po firmi, ostavili su svoje supruge radi mlađe žene, s kojom su putovali po Europi, bez obzira na roditeljske obaveze pa je time dobio obilje ideja za nestašluke (nerazumno, divljačko ponašanje) no duboko u sebi, ipak je vjerovala da nije tako jadan i povodljiv. Štoviše, vjerovala je da nije glup. Iako ju je ljubomora razdirala, povukla je nešto jači i hrabriji potez kako bi se smirila i učvrstila svoju poziciju. Sređivala se, dotjerivala i izazovno odijevala, počela se družiti sa petnaest godina mlađim kolegom s posla. Čak bi ga nazvala u predvečerje (kao slučajno) a on bi uzvratio poziv pa se opravdavala kako je možda slučajno stisnula tipku te je time suprugu vraćala istim udarcem. Postala je aktivnija na društvenoj mreži, okružila se mlađahnim muškarcima, probudila sumnju u mladog kolegu, pravila se naivnom. Sve ga je to uznemirilo, iako ju je odmah proglasio neozbiljnom no ipak se počeo više baviti njome. Cilj je bio postignut, više nije slušala o mladoj tajnici, sad je ona (opet) bila prva violina.
Jesu li ovo tek neki od primjera muške krize srednjih godina, razdoblja u kojemu muškarci ponovno traže svoj identitet, kao nekad, u pubertetu, traže se, preispituju dosadašnja postignuća, poslovna i životna, prebrojavaju bore i sijede, kukaju nad izgubljenom mladošću, plaše se starosti, pohode teretane, kupuju sreću i godine skupim automobilima, promjenama frizure, face liftinzima ili mlađahnim ljubavnicama? Štiva i ispovijedi mnogih žena koje je snašla slična situacija, upozoravaju na muškarca, pred vama, na kojeg ste se oslanjali i vjerovali mu godinama da vremenom više nije isti. Štoviše, kažu da se mijenja upravo u srednjim godinama a svaka rasprava završava vikom i galamom, vašim plačem.
Je li to baš tako? Kažu i da u srednjim godinama on prolazi kroz fazu koju su mnogi prošli prije njega i koju mnogi prolaze – drugi pubertet ali i da postoji velika razlika između ponašanja žene koja prolazi kroz menopauzu i muškaraca u krizi srednjih godina. Žene su navodno, puno bolje pripremljene jer o svojoj krizi čitaju i razgovaraju s prijateljicama, te su jedna drugoj potpora.
S druge strane, muškarci, navikli da većinu emocija i unutarnjih stanja vješto kriju, ne znaju što se točno s njima zbiva i zašto se najednom osjećaju tako slabi, bespomoćni, čak boležljivi i nesigurni, nelagodno, staro, neprivlačno i van forme, pretilo, nesretno, ne samo radi linije već i raznih životnih postignuća.
Također i prevelika poslovna odgovornost iznenada počne plašiti mnoge muškarce, kao i briga o zdravlju, bolesti pa čak i smrti. Mnogi u krizi srednjih godina primjećuju samo nedostatke: novaca, vremena a previše rada i odgovornosti, premalo uživanja u životu i zabave te preveliko nezadovoljstvo vlastitim izgledom.
Mnogi muškarci zapravo u krizi srednjih godina traže način za bijeg iz takvog stanja pa čak i pobjegnu, sa skoro duplo mlađim „primjerkom“ od sebe, kako bi se osjećali mlađi. Neki se pak obraćaju životnim družicama radi svojih problema, pokušavajući naći rješenje a neki sami pronalaze odgovore.
Neki prođu kroz lošu fazu puno jači i očvrste svoju vezu, brak dok drugi traže zadovoljstvo u avanturama, novim hobijima, u fitnessu, drastičnoj dijeti ili kupovini nečeg vrlo vrijednog, skupocjenog, poput novog auta, kako bi vratili osjećaj moći, pa makar i privremeno.
Kako god, ova faza postoji i na svakom muškarcu ostavlja različit trag, ovisno o tome na koji način je spreman obračunati se s novim osjećajima i promjenama ali i o volji da potraži bolja, konstruktivna rješenja svog problema.
Također se, u mnogim izvorima navodi savjet kako se ponašati kao družica, kad postoji takav problem. Najbolje je pustiti ga da sam potraži rješenje i ne štetiti vašoj vezi, na bilo koji način. Možete ponuditi pomoć, razumijevanje no nećete moći puno učiniti ako se zainati i predmet njegovog interesa postane neka druga. Možete dati sve od sebe da budete u svom najboljem izdanju i ne inicirate okretanje drugoj, ali ako se to ipak dogodi, sebe trebate imati na prvom mjestu. Ne dozvolite da manipulira vašim osjećajima, kad tad će se pokajati.
Trebaju li se žene plašiti muške krize srednjih godina, nameće se pitanje.
Kako god, kad mi je bilo šesnaest, bila sam u kazni radi nekog muškog poziva, čovjeka starijeg od mene deset godina, koji uopće nisam inicirala ali se domogao mog broja preko prijatelja i ko za napast, na telefon dobio mog strogog oca. Ni kriva ni dužna, morala sam opravdati taj poziv i uslijedila je kazna, ničim zaslužena. Kad sam bila u dvadesetima, nije mi padalo na pamet pogledati muškarca koji mi može biti otac, zanimali su me moji vršnjaci i oni svega par godina stariji od mene a u tridesetima, dvadeset godina starije od sebe primjećivala sam još manje. Stoga me čude mlade, slobodne i atraktivne žene, koje nasjedaju na ponude starijih muškaraca, motaju se oko onih, koji im mogu biti očevi ili čak djedovi. Ne znam što ih točno na toliko starijim muškarcima privlači ali znam da su mnoge među njima razorile mnoge obitelji. Moguće da im nedostaje očinska figura pa biraju znatno starije a možda im godi i financijska sigurnost jer kao za napast, baš su ti stariji nekako više situirani. Ili naprosto žele napakostiti njihovoj stalnoj partnerici/supruzi?
Prijateljica, u kasnim četrdesetima, mi pak kaže da je ovakvih slučajeva, poput gore opisanih, u njenom gradu sve više. Također kaže, da su za njih prilično zaslužne upravo supruge jer se ne znaju postaviti i braniti u kriznim situacijama. Prebrzo klonu i popuštaju, daju se zastrašiti, bez borbe. Također, odbijaju svojoj naravi dodati „bitchy“ crtu koja bi ih sačuvala od mogućih neugodnosti. Nažalost, upravo one koje drže do sebe i nastupaju oštrije, puno bolje prođu u ovakvim situacijama.
Savjetnici za međuljudske odnose, ponajprije partnerske veze su složni – ne možete nikoga promijeniti, možete samo pokušati izbjeći neugodnu situaciju, dati sve od sebe da istu ne izazovete.
Pitala sam za mišljenje i dragu prijateljicu o ovom problemu.
„Postoji ona nepisana priča da muškarci u srednjim godinama ostavljaju supruge i dugogodišnje djevojke zbog mlađih žena. I to svakoj ženi tjera strah u posljednji atom postojanja, osjećaja i ljubavi prema njenom muškarcu.
No, drugi pubertet može biti i zabavan, imam takav primjer pored sebe. Iz odijela šivanih po mjeri, filozofiji o čvorovima kravate, prslucima i cipelama, savršeno obrijanog lica je uskočio u karirane i raznobojne hlače, ima bradicu i frizuru kao Ragnarr Loðbrók ( Vikings ) i ima kožnu narukvicu na ruci. Odijeva se, dakle, kao lik iz modnog kataloga. Ok, ima stila, ali sam protiv toga da mu odijelo sada služi kao uniforma, a ne stil života. Zašto? Jer ja, sa svojim klasičnim stilom odijevanja, brizi o materijalima, uzorcima i bojama pored njega izgledam kao baka koja ima decentni detalj u boji. Sljedeći razlog je da sam se zaljubila u čovjeka u odijelu, a ne u u H&M modela sa plakata koji je došao iz vremena Vikinga.
Ali znate – ljubav je kompromis.
Muškarac je promijenjen. Ne traži on isključivo novu ženu, već nove izazove. Njegovo novo JA je gladno i žedno svega što je njemu novo. Prihvatimo ga. Uz muškarca se mijenjamo i mi. Moramo, koliko je potrebno.
Neka im bude oprošteno, znamo da će naša kriza srednjih godina biti puno… zabavnija. I naravno da ćemo mu sve naplatiti.“ (Lana)
Pa sad ti reci! Nego, što mislite, hoće li se Vesna vratiti kući i prijeći preko Goranove krize srednjih godina?
foto: changingaging.org, chumplady.com
Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
Fan page: www.facebook.com/Nives-Stern-521741814648685/timeline/
