Slojevi

Promijenili smo se. Mi, kao vrsta na ovoj planeti. Baš jako, u zadnjih dva desetljeća. Sve više gubimo interes za novim senzacijama, susretima, ali i bliskim ljudima. Preplavljenost informacijama, koje nas zasipaju sa svih strana iz raznih medija, mogla bi uništiti ono malo dopamina koji se razvije pri svakom novom kontaktu. Što nam se događa, zašto trebamo sve jače i jače stimulacije, sve intenzivnije doživljaje da bismo se pokrenuli, a zatim i zadržali na istom mjestu? Prezasićenost sadržajima. Prebrzo otvaranje slojeva u komunikaciji. Prebrzo dobivamo informacije i stoga izostaje slatko iščekivanje nastavka.

Ono što nam je McLuhan predvidio 60ih godina prošlog stoljeća, postaje stvarno.

Pred samo deset -petnaest godina, malobrojni su imali profil na društvenoj mreži. Oni koji su ga imali, družili su se na Facebooku, a malobrojni na LinkedInu, uglavnom radi poslovnih kontakata i poslovne komunikacije. Nakon zasićenja Fejsom, tamo negdje 2015. godine, pojavila se glad za novim mrežama i prisutnošću na istima te se ekipica lagano preselila na Instagram. Bio je svježe mjesto zabave i druženja, nudio je sasvim drugačiju formu, sadržaje i snažno motivirao na objavu storyja, snimanje i objavu videa, reelsa. Ekipicu je ponijelo te se počela sve više i više otvarati poznatim i nepoznatim ljudima, u nadi da će tako privući brendove i zaraditi promocijom njihovih proizvoda na vlastitom profilu. Ideja je bila odlična, followeri su se množili kao Pokemoni, brendovi su se rado odazivali privučeni tisućama realnih pratitelja i zanimljivim sadržajima profila, a njihovi vlasnici bili su sve glasniji, otkrivali su gotovo svaki pedalj svog života svjetskoj publici i polako gubili osjećaj za mjeru i privatnost. Kad bi otišli predaleko u samorazotkrivanju, pravdali su se umjetničkom slobodom i algoritmom koji voli emotivno nabijeni sadržaj. Granice su se pomicale sve više i više dok ih i sasvim obični ljudi na mrežama nisu počeli kopirati u sadržaju i samoizražavanju. Napokon su te granice izbrisane i već pri prvom susretu na nečijem profilu ili u inboxu, umjesto uljudnog pozdrava, u današnje vrijeme pristižu poruke tipa “hej, što se radi?” i “odakle si ti?”

Ono što suvremeni čovjek preskače na društvenoj mreži su osnove interpersonalne komunikacije, dio koji smo prirodno prakticirali prije njihove pojave. Taj dio usadili su nam roditelji dobrim odgojem, a zatim i sve obrazovne ustanove, crkvene zajednice i konačno, cijelo društvo. Taj je dio danas prisutan samo kod malobrojnih koji se još uvijek drže bontona ili proučavaju komunikaciju i komunikacijske vještine.
U komunikologiji je poznat model “slojevi luka” koji opisuje čovjeka i komunikaciju kao više slojeva, pri čemu se ide od površinske prema dubljim razinama. Ovaj pristup povezan je s teorijama interpersonalne komunikacije, a posebno s idejama Irwina Altmana i Dalmasa Taylora kroz Social Penetration Theory.
Na društvenim mrežama, ljudi preskaču te slojeve komunikacije i odmah prelaze na osobne i intimne teme, a to nije slučajno.

Postoji nekoliko razloga zašto se događa i posljedično, zašto nam u današnje doba svi odnosi prebrzo dosade i ne razvijemo dublju povezanost s korisnicima mreža. Prvi su anonimnost i distanca. Online jednostavno nije isto kao i offline! Nema istog osjećaja izloženosti kao kad ste uživo. Online je lakše otvoriti se strancu-strankinji jer nema direktne reakcije, odnosno nema pogleda i neugode. Samorazotkrivanje je stoga brže i veće online! Kad upoznate nekog novog na mreži, može se činiti da ste brzo kliknuli, ali zapravo niste prošli osnovne faze upoznavanja! Kad nema temelja i konteksta u komunikaciji, brzo se magli vid, ljudi lakše krivo shvate vaše namjere i emocije! Svako dijeljenje osobnih stvari, detalja privatnosti prerano, može dovesti do razočaranja, odbijanja i neugodnosti! Preskakanje osnovnih slojeva komunikacije može uništiti mogućnost da se istinski zbližite s ljudima, no nije uvijek loše.
Ponekad može čak ubrzati povezivanje i pomoći ljudima da se lakše otvore (onima koji offline imaju preveliku komunikacijsku blokadu). U online prijateljstvima može se stvoriti brza emocionalna bliskost, ali treba iskustva u održavanju iste. Za stvarno stabilne i duboke odnose među ljudima ipak je važna postupnost! Brza bliskost može nastati, no bez čvrstih temelja lakše se urušava i teže održava. Zato vam online veze propadaju, zato ste zbog toga nesretni.

A sada nešto o čuvenih pet slojeva komunikacije koje probijamo u susretu s novim ljudima. Vanjski omotač su klišeji – površni razgovori tipa “Kako si?”, “Kakvo je vrijeme kod tebe? Kod mene je baš lijepo.”
Nakon otvaranja prvog, slijedi drugi sloj razmjene informacija pri čemu drugoj strani predstavljamo činjenice o sebi: “Ja sam iz Rijeke. Pravnik, radim u uredu od 9- 15 h.” U trećoj fazi, odnosno sloju komunikacije već smo bliži, izražavamo naša mišljenja i stavove: “Da, mislim da je ti to dobra ideja.”
U četvrtoj fazi, odnosno sloju, slijedi izmjena osjećaja, dijeljenje emocija: “Nije mi ovo najugodnije. Osjećam se nervozno zbog toga. Možemo li porazgovarati o tome?” Najdublja razina dolazi zadnja. To je upad u naš intimni prostor, najdublju privatnost. U njoj pokazujemo tko smo u stvari, koje su naše potrebe, ranjivost, želje, strahovi. Tu se otvaramo iskreno drugoj strani: “Bojim se kud ovo vodi. Bojim se neuspjeha. Nisam ok, treba mi podrška.”

Gdje zapinjemo u online komunikaciji na društvenim mrežama? Svuda! Većina komunikacije online ostaje na prva dva – tri sloja, a prava povezanost nastaje tek u dubokoj intimi, na najdubljoj razini osjećaja i ranjivosti. Nažalost, ljudi više nemaju strpljenja čekati da se ogoli najdublji sloj. Odmah kreću na njega.

Društvene mreže kreirane su da potiču brzu komunikaciju i instant dijeljenje sadržaja. Na njima nema vremena za postepeno upoznavanje, ide se odmah na dublje teme. Na njima je moguće kreirati sliku o sebi i imati kontrolu nad istom te birati što i kako ćete reći. Selektivno se dijele intimne stvari bez prolaska kroz prirodne faze odnosa. Algoritmi reagiraju na emocije pa objave o emocijama i one koje izazivaju razne emocije, često dobivaju više reakcija, time i više klikova, lajkova, popularnosti. Ljudi žele empatiju, podršku, validaciju pa stoga brže prelaze na osobno. No upravo tu griješe – prebrzo otvaranje strancima i publici, brzo dosadi i još brže zatvara vrata kvalitetnim odnosima.