Bliži se još jedan smak svijeta. I njega ću preživjet. Ako ništa ne budem u životu pametnog napravio, barem će iza mene ostati naslijeđe nekoliko preživljenih smakova svijeta. I to je nešto.
Ali, hajde da na trenutak zamislim kako će tog 21.12. zbilja biti smak svijeta. Ali, samo zbog doprinosa ovoj fikciji zamislimo kako nitko drugi ne zna da je taj dan smak svijeta. Samo ja znam. Kako bi mi izgledao dan?
Ustao bih negdje oko 7 ujutro, čisto da taj posljednji dan proživim što je duže moguće jer vrijeme počneš cijeniti tek onda kad si uvjeren da ti ga nije ostalo baš previše. Otišao bih u obližnji kafić, naručio kratki espresso i čisti Jack Daniel’s tek toliko da sam sa sobom nazdravim početak posljednjeg dana.
Kako je našem prijatelju Alenu u njegovoj koži čitajte dalje na www.sutra.hr
[vsw id=”Kay-hTiqF8g” source=”youtube” width=”560″ height=”344″ autoplay=”no”]