Pišete pjesme, priče? Šaljite nam svoje radove, najbolje ćemo objaviti i podijeliti s našim čitateljima!
Svibanjska poema
Legao je dan kišni
i svibanjski se protegnuo
niti lijeno niti žurno
kao voda pitka
ne bi li ga uzeo poput
stručka poljskog cvijeća
šarenog još o očima
ptica lebdećih u plavetilu
putnik vjetar miluje bludno
propupalo zeleno klasje
skriva se u modrom hladu
šuštećih krošanja.
Bagrem se još uvijek nudi
i mirisom opaja.
Uz zujanje života
što prepričavaju insekti
skladaju se ode
i putuju gore
to je molitva NEKOM
što nam podari
trenutke ove
i punim plućima udišem
još Tvoje uzdahe snene.
Ja stanujem u svibanjskoj mašti
raspucavam se i krvlju škropim
ovog zadnjeg dana
i gledam kako iza mene
još tragovi ostaju
u plodištima njiva
te kapi moje krvi
što ih netko
makovima prozva.
I. Adamec
Foto: hr.wikipedia.org