Inspiracija Kolumna by Nives

Tko ne bi želio biti stalno sretan i zadovoljan?

Meni je ljubav baš cool i zabavna, lijepi osjećaj ali nikad ju nisam smatrala nekim posebnim darom, više nekim prirodnim procesom, poput disanja.

„B. se prvo izderala na svog partnera a onda briznula u plač.
– Dobro koji je tebi _____, prvo se izderavaš pa tuliš. Evo, ja ovo npr ne razumijem, što je sad ovo maloprije bilo, pms?
– Ti si u muškoj promjeni, to je bilo! Izluđuješ me, hormoni su ti potpuno pošandrcali!
– Ma daj molim te, ako ikoga peru hormoni onda si to ti. Čas si dobre volje, čas loše, ko da nisi svoja u glavi.
Nakon poduže rasprave, hvala Bogu, došlo je do mirenja i zagrljaja, oprosta i suzica, ali ovaj put zbog sreće. Koja je rezultat djelovanja hormona. Ili nije?“

Ljubav je nebeski dar ili stvar hormona?

Uz najbitnije paketiće, koje tijelo svakodnevno producira, stiže i serotonin, ali tijelu baš i ne trebaju veće količine, kažu stručnjaci, inače biste non stop mislili na tu osobu, koja vam se sviđa, u koju ste zaljubljeni. U slučaju da vam se ta osoba, koju simpatizirate, ne javi, bili biste nervozni, nesigurni i teško bi se koncentrirali. Što? Već jeste? Znači li to da imate višak serotonina? Hormoni upravljaju biokemijskim procesima u našem organizmu i služe za prenošenje poruka, koje se stvaraju u našim žlijezdama a putem krvi stižu do receptora koji prepoznaju poruku, očitavaju je i provode naredbu koju poruka sadrži. Sad više ne gledate tako romantično na ljubav ili se i dalje ne date?

Meni je ljubav baš cool i zabavna, lijepi osjećaj ali nikad ju nisam smatrala nekim posebnim darom, više nekim prirodnim procesom, poput disanja. Više nečim što je pod utjecajem misli, želja, umnog djelovanja. Možda je razlog što nisam odgajana u romantičnom stilu, ili zato što sam više znanstveni tip ali ljubav me nikad nije opijala, ne toliko da bih radi nje gubila razum. A onda sam se u jednom periodu života malo previše dala drugima,  sebe zapostavila. Iako sam jako voljela, osjećala sam se pomalo bezvoljno i bez energije. Primijetila sam da zbog svih stresova imam i sve manje volje za ljubav. Koliko god sam se davala, drugim ljudima, toliko sam bila sve slabija. Shvatila sam da se razlog takvom stanju krije u umu i da zapravo uopće ne volim sebe. Od drugih sam imala previsoka očekivanja, a kad se nisu ispunila, jasno, nastupila su razočaranja. U tom periodu puno sam putovala, a zbog stalnih putovanja i seljakanja, nagomilanog stresa, osjećala sam da ću se razboliti ako tako nastavim. Znala sam da moram nešto učiniti za sebe. Sasvim slučajno na polici knjižare u koju sam rado zalazila,  spazila sam podeblju knjigu dr. Searsa, čiji me slogan privukao. Ona je imala odgovore na pitanja koja su me mučila. Sada više nisam željela samo održavati figuru i zdravlje, priželjkivala sam više, ostvariti svoj puni potencijal, preuzeti kontrolu nad sobom i svojim životom. Urediti se, srediti se, to je bila moja misija. Slično kao što to rade i vrhunski sportaši. Znala sam da to mogu jedino tako da uredim hormone.

U „poštanskom sandučiću“ hormona, koje nam tijelo svakodnevno isporučuje, vrlo je živahno. Zbog adrenalina nam lupa srce, kad smo u strahu, opasnosti i uzbuđeni, a zbog dopamina tijelo preplavljuje divan osjećaj sreće. Kad nam je do maženja i nježnosti, do izražaja zapravo dolazi oksitocin, koji oslobađa straha i budi povjerenje. Ovi simpatični „paketići“ koje tijelo producira i isporučuje u raznim pravcima, određuju kako smo i što radimo. Znanost kaže da oni upravljaju nama, našim reakcijama ali i da je moguće držati ih pod kontrolom, u balansu, kako bi organizam ispravno funkcionirao. Ako je tome tako, onda više nemamo izgovora za loše raspoloženje i reakcije. Do sada ih je otkriveno oko 150, a znanstvenici vjeruju da ih je u organizmu preko tisuću. Tih stotinjak održava funkciju preostalih hormona. O njima ovisi jesmo li puni razumijevanja za druge ili otupjeli, a neki eksperimenti pokazali su kako djeluju na naše psihofizičko stanje. Primjerice, oksitocin, koji potiče trudove, smanjuje količinu stresa, utječe na izgradnju povjerenja, učvršćivanje veza i povećanje velikodušnosti, dat je muškarcima, a s njim su im pokazane i razne slike ljudi, s raznim ekspresijama lica. Reakcije muškaraca koji su dobili oksitocin bile su slične reakcijama žena, za razliku od onih muškaraca koji su dobili placebo. Hormoni dakle ipak utječu na naše raspoloženje i ponašanje, koje opet utječe na njih. Hormon stresa, adrenalin, izlučuje se pojačano kad smo ugroženi, a cijelo tijelo reagira kao da smo spremni za napad ili bijeg. Kad se bavimo sportom, aktiviraju se serotonin i dopamin, zaslužni za ugodu i lijepe osjećaje. Iako smo stalno u nekoj akciji, uvijek se možemo još više kretati, a tako i pjevati, čime se u organizmu luče hormoni sreće.

Tko ne bi želio biti stalno sretan i zadovoljan?

Nego, recite mi, jesu li i kronična zločestoća, zloba, nezadovoljstvo, nezainteresiranost za druge, sebičnost i sl. rezultat neravnoteže hormona ili su stvar gena, odgoja, osobni izbor? Jesu li zapravo odbijanje „suradnje“ s hormonima? Stoji li „ono si što jedeš“? Samo pitam, pročitala sam kako konzumacija sira utječe na stvaranje osjećaja sreće, a pršuta, koji je zdravo crveno meso, ako se pretjera s njim, može potaknuti agresivno ponašanje ili bijes. I da su vegetarijanci miroljubivije osobe. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi da konzumacija laganije hrane kod mene izaziva osjećaj svježine, poletnosti, mirnoće, ali me brzo čini gladnom. Konzumacija teže hrane čini me sitom ali opterećuje moj želudac, metabolizam pa se time osjećam tromija, pospanija, nervoznija. Zapravo mi najbolje odgovara mješovita prehrana, s naglaskom na perad i ribu, puno povrća i voća, ugljikohidrata, proteina, masti u dobrim omjerima.

Konzumirajući u jednom periodu života, točnije onom s početka teksta, hranu u preporučenim omjerima prema zona jelovniku, primijetila sam da se osim figure, zdravstvena slika popravila a s njom je porasla i psihička snaga. Možda će netko to prokomentirati kao sugestiju ali krvna slika se može popraviti kroz prehranu, koja potiče ravnotežu hormona (inzulina i glukagona) što je vidljivo već na stabilizaciji šećera u krvi.

Ako Zona kaže da prehrana po njenim pravilima može dotjerati liniju, korigirati šećer u krvi, onda je za očekivati i da će popraviti cjelokupno stanje, uključujući i popravak osobnosti. Mnogi se pitaju, da li uopće hormoni mogu oblikovati osobnost a neki izvori navode kako vazopresin, npr utječe na socijalno i seksualno ponašanje muškarca, javno i očinsko ponašanje. Zbog njega muškarci i žene drugačije reagiraju na krizne situacije, odnosno muškarci teže podnose prekid. Testosteron je viši u muškarca na nekoj vodećoj poziciji. Psihološki, potiče odvojenost, agresivnost, preuzimanje rizika, seksualni nagon i fantazije, anksioznost i energiju koja dovodi do slabije koncentracije, asertivnost i samopouzdanje, vizualnu i prostornu sposobnost (snalaženje) ali i nasilno ponašanje. To daje naslutiti da osobu, kao biološko biće oblikuju hormoni (osim što ju određuju geni). Hormoni mogu i poremetiti ravnotežu, što je primjetno npr u pubertetu, kada smo zaljubljeni, požudni, hiperseksualni ili u krizi srednjih godina. Ne može se taj faktor ignorirati i podcjenjivati.
Možda će vas zanimati kako danas kod mene stoje stvari jer mnogi se čude da u svojoj dobi izgledam mlađe i puna sam energije. Iako se ne mogu pohvaliti da živim po zoni, odnosno kuham zdravo ali ne baš uravnotežene obroke, niti se aktivno bavim nekim sportom, tijelo se vrlo lijepo brine o meni, a tako i ja o njemu.

Rekla bih da sam u ovoj dobi naučila upravljati njime, odnosno u život propuštati samo kvalitetne stvari i kvalitetne osobe. Izbjegavam one koji mi štete, a one koje ne mogu izbjeći nastojim ignorirati ili komunikaciju svodim na kratke, službene crte. Vrlo rijetko sam bolesna, ponekad me tek ulovi glavobolja i prehlada jer najiskrenije, baš se i ne čuvam, često sam oskudnije odjevena i naprežem se psihički i fizički iznad granica. Kako sam onda češće dobro raspoložena nego ljuta? Zato što vodim brigu o higijeni uma i srca. Njegujem um lijepim i plemenitim mislima, oprostom i zahvalom, dozvoljavam si dati ljubav bez očekivanja i opterećenja. Reklo bi se, boli me briga da li se nekome sviđam ili ne sviđam, da li me voli ili ne voli. Meni ej bitno da se sebi sviđam i da sam od sebe voljena.

Rekla bih da sam deset puta zadovoljnija nego ikad. Volim posao koji radim, uživam u glazbi i ritmu i imam svoje glazbene  favorite, koji su uvijek u dobrom i chill moodu.

No bez obzira na veliku količinu dobre i kreativne energije, još uvijek mi se zna desiti da se ona smanji, nakon susreta s nekim osobama. Logično, naše energije se ne poklapaju, one su na potpuno različitim nivoima, a tako i način razmišljanja. Samo to sada puno preciznije osjećam, pa se na vrijeme povlačim, da bude što manje štete. Rekla bih, danas puno lakše lakše prihvaćam različitosti.

Iako sam tokom dana hiperaktivna i jako puno toga mogu i stignem odraditi, bez obzira na malo sna, oko pola pet – pet poslijepodne, toliko mi se prispava, da jedva držim oči otvorenima. To je zapravo moja dnevna kriza i slična je onoj odmah nakon buđenja. Vjerujem da je tako i vama, naročito u hladnim, zimskim danima bez sunca. Možda me na sat vremena još i održi šalica kave, hladna Coca Cola ili kakav vitaminski napitak, ali tijelo traži svoju dozu odmora. Znanost pojašnjava, sve je to zbog melatonina, hormona spavanja, kojeg tijelo u zimskim mjesecima, izlučuje u većim količinama.

Princip njegovog rada izgleda otprilike ovako: oči otkrivaju hipofizi da je vani mrak, a nakon toga luči se melatonin, koji kruži krvlju pa osjećamo umor. Često kažemo „ja sam jutarnji tip“ i „ja sam večernji tip“, a da pritom ne pomišljamo na utjecaj melatonina. Upravo po njemu, odnosno osjetljivosti na njega, možemo se okarakterizirati po kriterijima jutarnjosti i večernjosti. Tokom dana, posebno kad je sunčan, osjećamo povećanje energije i budnosti, a to možemo zahvaliti svjetlosti, koja potiče lučenje serotonina, odnosno hormona budnosti i dobrog raspoloženja. U slučaju neprekidnog umora, neraspoloženja pa čak i straha, bilo bi dobro provjeriti hormone. Čak i agresivno ponašanje može biti rezultat smanjene razine serotonina u organizmu. Lučenje serotonina ne potiče samo svjetlost nego i zdrava prehrana, bogata triptofanom, kojeg imaju namirnice biljnog podrijetla. Hormone možemo držati u balansu ako izbacimo alkohol i osiguramo si dovoljno sna.

No ponekad, ako smo preosjetljivi na hladna, zimska razdoblja, bez obzira na količinu sna, radna sposobnost se smanjuje, a s njom i energija. Dugotrajna izloženost ovakvom stanju, može biti uzrok tzv winter bluesa. Što dakle učiniti, kad je posla previše, a vremena malo, kako se već samo osam sati nakon buđenja, ne bismo osjećali kao pospana kokica, koja prestaje biti aktivna, čim padne mrak?

Odgovor je u balansu hormona. Na raspolaganju su savjetovanje s liječnikom i preparati koji će ublažiti simptome, povećati radni učinak te razne druge metode za ublažavanje simptoma.
Najljepša od svih tih metoda dolazi kroz naš ljubavni život.

Kad je on sređen, osjećamo se voljeni, volimo a kad imamo redovan, kvalitetan seksualni odnos, s partnerom/partnericom od povjerenja, nekako sve samo dođe u balans. Učili smo da su za ljubavni život najzaslužniji hormoni estrogen i testosteron te da je testosteron „muški“ a estrogen „ženski“ hormon no estrogen je zapravo pojam za više od trideset hormona. Obje tvari su sličnog kemijskog sastava i zaslužne za libido. Obje vrše utjecaj na rast tijela za vrijeme puberteta. Ispitivanja pokazuju da estrogen potiče seksualnu želju kod žena, koja je najviša u vrijeme ovulacije. Žene imaju smanjenu potrebu i želju za seksom zbog niže razine testosterona, nakon poroda i u vrijeme menopauze. Nakon seksa, odnosno orgazma, oksitocin je zaslužan za osjećaj opuštenosti i povezanosti s partnerom, ali je odgovoran i za umor. Stručnjaci su složni da na našu strastvenost ne utječu samo hormoni, odnosno njihov disbalans već i razlozi duhovne prirode. Na njih opet promjenom obrazaca razmišljanja, okretanjem pozitivnijem stavu, možemo utjecati. To nam govori da smo sami odgovorni za (sva) naša stanja.

foto: PixaBay, portaloko.hr

Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr

Avatar

Admin

About Author

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may also like

Inspiracija

Blog of the month: anonymekoeche.net

Kuhanje nije samo užitak, ono je umjetnost a često servirana jela na tanjuru izgledaju toliko maštovito i dekorativno kao da
Beauty fotografija Inspiracija Models

We like these pics…Lisette Van Den Brand by Herring & Herring

Everyone is talking about new Lisettes pictures. If you haven’t  heard anything about Dutch model before, you rememeber her name