Majka je preslagivala ormar a moje oči nemirno su istraživale njegovu unutrašnjost; pogled mi je lutao po policama i vješalicama, ne bih li ugrabila poneki atraktivni komad odjeće. Promatrala sam njene pokrete, u kojima je bilo dirljive otmjenosti i poštovanja prema svakom komadu koji je dodirnula. Uvijek je imala stila i ukusa, pazila na svoj izgled i da bude dotjerana, stoga nije čudo da mi je već vrlo rano usadila ljubav prema modi, estetici i vrijednim komadima. Dobro prekriven, zaštićen, ispod zaštitnog omota, krio se enigmatični komad kojemu se jedinom nisam usudila prići. Samo sam izdaleka osjećala njegov umirujući miris, po lavandi i povremeno bih, dok je ona bila na nastavi, dotakla meki rukav, prekriven finim dlačicama.
Bila je to tamna krznena bunda, poklon mog djeda za njenu promociju, na kojoj sam ponosno pozirala s njenom diplomom profesorice. Vrijedni komad, i stariji od mene svega dvije godine.
– Kad narasteš, kad postaneš žena, dat ću ti svoju bundu da ju nosiš. – odgovorila je na moj pogled.
Prošla mi je ta scena umom dok sam čitala retke Sabininog teksta. Ona je od svoje majke, kao djevojčica, čula iste riječi. U bundi koju je naslijedila odlučila je prošetati gradom i zakoračiti na mondena mjesta.
– Ja i krzno? – pitala se – ništa nije glamuroznije od krznenog kaputa no pristaje li on meni?! Nosim 2200 eura vrijedan kaput i stidim se. Nije stvar u kaputu, nije upitan njegov coolness faktor ni kvaliteta krzna, sivkaste kozje dlake od Schumachera. Nije problem ni kroj, vrlo moderan već činjenica, da prvi put u životu nosim kaput od pravog krzna. Svi se okreću za mnom, neki vrte glavom, drugi čak prstom upiru u mene. Osjećam se nelagodno, provokativno i neprihvaćeno. Nesigurno i preodjeveno, poput skupe prostitutke. Nisam nikad pomišljala da će mi krzneni kaput rušiti samopouzdanje. No neću se dati, hodat ću ponosno, ipak imam na sebi statusni simbol u vrijednosti jedne jako dobre plaće. Ostatku moje garderobe ne može se prigovoriti, jednostavan outfit koji čine hlače na crtu, cipele na petu, rolka.
Sabinin „problem s bundom“ i novinarsko – istraživački duh naveli su ju na test, otkriti koliko glamurozno ali i uznemirujuće djeluje ovaj otmjeni komad odjeće na promatrače. Prvi test odveo ju je u kantinu, u kojoj sve vrvi od pernatih zimskih jakni i debelih vunenih kaputa. Njemački institut za krzna iznio je podatak kako njemice nose krzna ukupne vrijednosti 970 milijuna eura no Sabine se pitala, gdje završavaju te bunde?! Vjerojatno u ormaru, pored srebrnine jer ih ne viđa na ulicama.
Idućeg tjedna prošetala je gradskim ulicama, pješačkom zonom, studentskom četvrti kao i onom u kojoj se okupljaju umjetnici svih profesija te ljubitelji umjetnosti. Rezultat? Nigdje krznenih kaputa, tek ponegdje krznena stola ili krznena kragna na parki. Da li ju je netko posprejao? Ne. Pljunuo? Ne. Samo su svi promatrali.
Scene motrenja nastavile su se na partyju, na koji je ušetala – pogađate – u svojoj bundi. Društvo koje se ondje okupilo bivši su suradnici iz bivše firme, kojima je u pogledu čitala pitanja: „Zar sad toliko zarađuješ? Imaš bogatog prijatelja (ljubavnika)? Namjerno je za ovu priliku stiletto cipele zamijenila niskima na vezanje, kožne hlače vunenom haljinom do koljena. Šest pari ženskih očiju istraživalo je svaki detalj bunde dok jedna od njihovih vlasnica nije prozborila: – Nešto ne štima s ovim. -prelazeći prstom preko ruba te nastavila: – Zar je lažno?
Sabine je osjetila nelagodu, iako nije imala potrebu objašnjavati se o kvaliteti svojeg dragocjenog komada pred svima. Ostali su držali da je komad lijep, plemenit i prikladan no ona se u njemu preznojavala. Nije se usudila ostaviti ga u krcatoj garderobi niti u separeu, iako bi samo par koraka dalje voljela zaplesati. Kako bi ovaj problem riješili stručnjaci za krzna? Vjerojatno bi joj savjetovali privatnog šofera koji bi ga držao u rukama. Kako ga nije bilo na vidiku, odložila ga je u baru, jednim okom motreći na njega. Odahnula je po povratku kući. Krzno ju je ugodno grijalo na vanjskoj temperaturi, dok je koračala ulicom. Odjednom se pored nje zaustavio taxi. Nije ga čekala ni pozvala no taksist joj je uljudno otvorio vrata i ponudio prijevoz. Besplatno. Osjećala se poput zvijezde okružene fanovima. Danju nije osjećala toliku hrabrost no večer je imala svoju moć.
Zaključila je, nakon dva tjedna nošenja svog najdragocjenijeg komada odjeće, kako on nije za nju. U kasnim dvadesetima još nije spremna za njega jer ne pristaje uz njen stil života. Ne pristaje čak ni uz njenu garderobu. Ona nema odgovarajući styling uz njega. Povoljna H&M torbica uz njenu bundu izgleda jeftino a Louboutinke poput kopije. U deset godina savladala je puno toga ali ove zime… vraća se u vunenu parku. Pravo krzno nije za nju jer se u njemu čitavo vrijeme osjeća kao strankinja u tuđoj koži.
Samouvjereno i zrelo – tako traži bunda. U nju treba ući potpuno zrela.
A ja? Trenutno sam u najboljim godinama za maminu bundu no nisam još prošetala gradom u njoj. Djeda više nema a na spomen njega majčin se pogled obara, prožet tugom. Nisam ju pitala ni za posudbu krzna za koje je sentimentalno vezana. Nosim fake fur i nemam ni namjeru zaviriti u njen ormar, dotaknuti komad za koji je vezana divnim uspomenama.
Iako ju potpuno razumijem, osjećala bih se poput nje, u njenoj koži da ponesem njen dio tuge i uspomena ali mislim da za to nisam dovoljno spremna i zrela.
Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr, extravagant.com.hr, obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
foto: vozhdi.ru
