Ukleti outlet

Požega, grad bez New Yorkera, H&M-a, Zare i ostalih ženskih omiljenih modnih svratišta. Sve do otvaranja nedavno preminulog X-nationa, u Požegi nije bilo trgovine koja je imala velike rasprodaje i popuste poput gorespomenutih lanaca prodavaonica. Kada je popularni x stavio popust od 50 pa od 70 i 80 %, žene su poludjele i satima se gužvale u pretijesnoj prodavaonici koja je imala dvije kabine, ne bi li isprobale kamare odjeće koje su uspjele ugrabiti brže od svojih konkurentica.
Na tom sam bojnom polju redovito i ja vodila svoje bitke. Propadanjem ovog brenda u Požegi se više nije moglo naletjeti na takva sniženja, sve do pojavljivana trgovine sportske odjeće u novootvorenom velikom Konzumu.
U malenom prostoru se nalazio nevelik broj artikala, no svi su oni na sebi imali istaknute sulude cijene! Tako sam, na primjer, ne vjerujući svojim očima, kupila nekoliko kratkih hlača marke Nike po cijeni od 14 kn! Uskoro se trgovina iz manjeg prostora preselila nekoliko metara dalje, u veći, i znatno povećala asortiman. Filozofija je ovog outleta bila vrlo jednostavna; otkupljivali bi stare kolekcije odjeće poznatih modnih marki u dućanima koji su propadali i prestajali s radom te ih nudili po znatno nižim cijenama koje su se, svakih nekoliko mjeseci, još spuštale čak do 80 %!
Tako se tu moglo naći zaista svega; predivnih Espritovih haljina i hlača, tunika i vesti, fenomenalnih retro stvari American Vintage, prekrasnih Triumphovih grudnjaka, brdo stvari marki Mex, Protest, Vero moda, Roxy, Adidas, i mnogih drugih, sve po nevjerojatnim cijenama!

Pobožno sam hodočastila u svoju novootkrivenu modnu meku i drhtavim prstima, skupljajući slinu u ustima, prebirala po svim tim divotama. Jedini problem je nekima možda predstavljala nedostupnost svih veličina odjeće i obuće, no to je, barem meni, poznatoj šonjalici, predstavljalo dodatni izazov u surfanju kroz vješalice, a i svojevrsno olakšanje; često sam se čak uhvatila kako potajno priželjkujem da nema moje veličine neke genijalne tunike ili haljine na koju sam bacila oko jer je izbor bio jednostavno prevelik, a cijene niske. Tako bih najprije ispunila svoju neutaživu glad za razgledavanjem i isprobavanjem, a onda bih se nevoljko pokorila svom glasu razuma koji mi je sugerirao da si priuštim poneku sitnicu i da se okanim drugovanja s karticom i njenom filozofijom „ugrabi sad, a plati kasnije“.

I tako sam taj svoj voljeli outlet iz ljubavi prozvala ukletim; njegove su čari bile primamljive, jer tamo ste se mogli počastiti i za manje od tričavih 50kunića i uvijek ste, ali baš uvijek, svom glasu razuma mogli podastrijeti smiješnu cijenu pojedinog artikla koji bi ubrzo zatim završio u vašoj torbi. Teško se bilo oduprijeti sirenskom zovu sniženja koji bi vađenje novčanika i peglanje kartice učinio automatskom radnjom. Prava bi ludnica nastajala kad bi započelo sniženje od 80 %, i tada se šopingiralo po modelu – tko prvi, njegova djevojka.
Koncem jednog takvog ljetnog desanta prije nekoliko mjeseci, taman kad sam si za „pozamašnu“ cifru od 60 kuna garderobu upotpunila Esprit hlačama i vestom iste marke, neugodno me iznenadila i razljutila vijest o zatvaranju outleta. Nisam mogla vjerovati svojim ušima! U Požegi, u gradu u kojem uopće nisu imali konkurenciju, oni zatvaraju trgovinu! Bila sam strašno bijesna na njih, premda nisam pojma imala tko su zapravo ti „oni“ koji su krivi za taj nehumani čin. Svoju sam ogorčenost podijelila s prijateljicama koje su također bile redovni kupci, a na kraju sam, prije nekoliko tjedana vidjevši stranicu outleta na facebooku, poslala prosvjednu notu u obliku poruke s vapajem o zatvaranju i pitanjem o mogućnosti ponovnog otvaranja outleta u Požegi. Odgovoriše mi vrlo brzo sa savjetom da svoje pitanje uputim na službenu stranicu tvrtke.
To sam i učinila, no bez ikakvog rezultata, međutim, nekidan me nazvao moj doušnik u obličju buduće svekrve koji mi je priopćio breaking news: „Jesi čula da ti se ponovno otvara onaj tvoj outlet?“