Uskrs je!

Trudimo, kažem jer ponekad samo na trudu ostaje. Kršćanski dio svijeta s dugom vjerskom tradicijom u obitelji i onaj preobraženi, preobraćeni, odriče se u korizmi, pred ovaj divan blagdan, svjetovnih i duhovnih prljavština, nastoji oduprijeti dosadnom upiranju zla i izbjeći napast dok onaj drugi, kojemu nije razumljiva i bliska biblijska priča ili ju smatra prebajkovitom (no ipak živi po savjesti, vođen moralnim načelima) isto osjeća neki plemeniti mir, ljubav i nadu. Treći, ni ne pokušava razumjeti niti se prilagoditi svijetu i njegovom svjetonazoru i pravilima.

Čudesna je priča o Uskrsu i njegova moć. Jače spaja srca nego božićna čarolija, u stanju je povezati ljubavlju razne narode svijeta, prigrliti i njihov svjetonazor i srca, bez obzira na prijašnje grijehe ili vjeroispovijest. Zašto je to tako? Zato što u sebi nosi tajnovitost i misteriju, slavi pobjedu dobra i života, otvarajući i pokušavajući odgovoriti na tisućljetna pitanja, postoji li pravda na svijetu, imamo li dušu, postoji li život nakon smrti i da li je dobro zaista jae od zla. Na Uskrs, slušamo li savjest i pratimo li božju riječ, osjećamo i sreću i sram. Sram, jer su naši davni pretci (vjera kaže da smo svi povezani i braća) razapeli našeg tvorca i sreću, jer nam je rekao da taj najveći grijeh oprašta, radi našeg neznanja, samo iz ljubavi i da će se vratiti. Sreću, jer zbog tog biblijskog događaja, gajimo nadu da se u nama krije moćna božanska priroda. Sjećam se djetinjstva i odlazaka na vjeronauk, skrivećki, jer tada nije bilo vjeroučenja u školama niti prihvatljivo jasno izražavati svjetonazor i vjeroispovijest kao danas.

Uskrs mi je oduvijek bio enigma, nekako dalek i nejasan, bez obzira na sate i sate župnog vjeronauka, za razliku od kičastog Božića, koji sam kao dijete i djevojka dočekivala možda i radosnije nego svoj rođendan. Shvatila sam brzo, da kao dijete ili vrlo mlada osoba, bez obzira na obiteljsku tradiciju, Uskrs mnogi od nas doživljavaju površno, na spomen ovih dvaju blagdana vesele se darovima, koji su bogatiji i veći no u bilo koje drugo doba godine a tek s godinama, iskustvom i promišljanjem, Uskrs dobiva smisao i izoštruje se u svijesti njegova stvarna poruka.

U rasvjetljivanju te poruke, pomažu nam filmska ostvarenja poput Ben Hura i Pasije te štiva poput biblijskih vodiča i „Susreta sa živim Bogom“, koja pojašnjavaju da se u Uskrs vjeruje ili ne, nema trećega. Na Božić slaviš božji rođendan, na Uskrs, njegov „ponovni rođendan“ a Boga počinješ gledati, otkrivati i cijeniti u svakom živom biću. Unutar preduskrsnog razdoblja odricanja, koje simbolizira Isusov boravak u pustinji, pročišćenje, duhovno i fizičko, od svjetovnih poriva i iskušenja, pridržavate li ih se predano, karakterno, izbacujući poroke i loše misli iz tijela i uma, postajete ili marljivi i odani ratnici za mir i pravdu, život, božji prijatelji i sljedbenici ili osvješćujete koliko ste u stvari mali, mizerni i nemoćni pred božjom rukom i pravdom i birate potonuće. Korizma je divna prilika da u vrelu života i obaveza zastanemo na trenutke i promislimo o vlastitim djelima te koliko doprinosimo svijetu svojim postojanjem.

Nekako već na samu Uskrsnu nedjelju mnogi od nas jedva dočekaju kraj perioda odricanja od užitaka ili nečega materiajlnog, kako bi se dušom i grlom mogli predati i stopiti sa slasticama i užicima, obiljem i zabavama, zaboravljajući stvarnu poruku i smisao ovog blagdana.

Crkve se pune stvarnim i povremenim vjernicima, onima koji odavno znaju i čuvaju svoj put i stalnim buntovnicima i lutalicama. Iako najčešće nakon mise raspravljaju o jelu i piću, zabavama, svi oni u božji dom dolaze po nadu, utjehu i ljubav i sve ih onaj, koji im je dao život, razumije i voli. No, usprkos tome, na sam Uskrs u stanju smo si priskrbiti barem jedan od sedam glavnih grijeha, neumjerenost u jelu i piću, kojega smo se radi vlastitog dobra, odrekli u pred periodu. Nakon posta od zloće i ovozemaljskih užitaka, od kojeg su mnogi odustali još na pola puta, kreće tradicionalni povratak svjetovnoj tradiciji, s predznakom zavisti i oholosti, te drugim porocima. Uskrs međutim, nije šunka ni mladi luk, pisanice, zečići, čokoladne figurice, darovi i lupanje jaja. Uskrs nije raskalašena zabava već blagdan koji slavi život, mir i pobjedu dobra nad zlim, božje prisustvo u svakoj osobi i zato bi ga trebalo proslaviti otmjeno i dostojanstveno. Pogostiti se, da, hranom i pićem, ugostiti, da no počastiti se ponajviše mirom i duhom, osvijestiti ljubav u sebi i svakom živom biću, a ukoliko istinski duboko u njega vjerujete, nazdraviti i zahvaliti svome tvorcu, na svakom proživljenom danu, dodiru, čovjeku i susretu.

I za kraj, nekoliko lijepih quotes koje će pomoći ostati na ispravnom putu, svaki dan:

Griješiti je ljudski, opraštati božanski. Alexander Pope

Izokrenuto zlo znači život. Phinius P. Quimby

U sebi nosimo čuda koja tražimo izvan sebe. Eric Butterworth

Sedam smrtnih grijeha: ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa, neumjerenost. Sv. Grgur

Ljubav nadvladava sve. Vergilije

„Budi ruka koja vodi,budi srce koje voli, budi čovjek s kojim se Bog ponosi!“ Anonimna

I možda najljepša od svih, iz školskog udžbenika vjeronauka: „ Suze kajanja peru prljavštinu s duša kao što voda pere tijelo a osmijeh oprosta osuši suze“.