Nemam problem s muškarcima, ali imam sa ženama. Nekima, koje se baš jako inate. Kad sam pred dva desetljeća počela pisati blog za index.hr, jedan me prijatelj, čitajući moje modne tekstove, koji su skoro svaki tjedan bili na top listi najčitanijih, nagovorio da pokrenem svoj portal. Ideja je dakle stigla od muškarca, podržao me prijatelj, ali i moj suprug koji mi je odmah izradio web stranice i pogurao moj projekt. Na meni je bilo samo da budem kreativna i pišem, editiram sadržaje i bavim se oglašavanjem. Žene su šutjele, gledale, neke su me čitale, rijetke hvalile i dale mi besplatnu reklamu na svojim portalima. Pišući modne tekstove, stekla sam velik broj pratitelja na oba portala pa se rodila i ideja da počnem pisati tekstove lifestyle i ljubavne tematike. Tema je bilo napretek, ljudi su se sami javljali sa svojom životnom pričom i iskustvom, tražili da ju se preoblikuje i objavi, a kad sam pogodila smjer i stil koji podjednako zanimaju oba spola, moja kolumna se nestrpljivo iščekivala svake nedjelje uvečer. Javljali su se muškarci, ali za njima i njihove partnerice, lude od ljubomore. Neke su me i zapratile, kako bi bolje pratile situaciju i njuškale po mom profilu. Neke su me i napale u inboxu, bez razloga, nudile mi svoje partnere, koji su za mene navodno pokazali interes, a neke se s njima posvađale zbog – mog teksta. Svima njima govorila sam da me njihovi partneri uopće ne zanimaju, da imam svog koji mi je dovoljan i dovoljno težak i da nemaju baš nikakvog razloga za brigu. Rekla sam da bi me veselilo kad bi se i one primile tipkovnice i pustile mašti na volju. No, kako nisu bile talentirane za pisanje i nisu imale mašte, povukle su se, ali i zahladile svoje partnerske veze.
Strasti su se smirile, neko vrijeme sam pauzirala od pisanja kolumni iz privatnih razloga te se opet vratila na scenu kad su me na instagramu uspjeli izazvati reelsi u kojima se svakodnevno potcjenjivalo i ponižavalo žene. Uvijek sam žene branila, davala im šanse da pišu svoje kolumne na mom portalu, da poziraju za moje modne kolekcije i kampanje, ali rijetke su bile i ostale zahvalne. Zato me kao munja pogodio otrovni komentar jedne naše influenserice, koja je zbog nesporazuma na njenom profilu, sve krivo pokopčala i pokušala me javno ocrniti. Time je, ni ne sluteći, u meni probudila onu drugu bikovsku stranu, koju nitko ne želi vidjeti. Gospodična, kojoj po godinama mogu biti mama, pitala se je li žena ženi vuk, a ja pritom zločesta vučica. Kako je krenula drama: usudila sam se reći svoje mišljenje koje je bilo u suprotnosti s feminističkim izljevima bijesa. Za mene je rasprava završila onog trena kad mi je upućen prvi negativno obojen komentar, obrisala sam svoj i otišla radi svog mira, vidjevši da imam posla sa bezobraznim ženama, ali na njenom se profilu nastavila drama idućih nekoliko sati. Da postoji unlike button, sigurno bih ga stisnula uz njene i komentare njenih pratiteljica koje je bezbrižno dopustila na svom profilu, šireći otvorenu mržnju prema muškarcima rječnikom ulice. Strpljiva sam, tolerantna, teško me izbaciti iz takta, ali zato impulzivno reagiram na nepravdu i laž, javno sramoćenje -screenshotanje prepiski i javno postavljanje istih na story s ciljem da se nekoga ponizi pa makar one bile i tuđe. Tu podivljam jer iznad svega poštujem tuđu privatnost. Osim toga, smatram da žena ne bi kroz svaku interakciju trebala imati rječnik kočijaša, a pritom tražiti da ju se poštuje i gleda kao damu. Komentar u nekoj prepisci, raspravi, koji smatram točnim, lajkat ću, čak i kad onaj/ona kome je upućen smatra da je pretjeran ili negativno obojen. Da nema takvog lajka, vlasnik profila nikad ne bi došao na ideju samopreispitati se, promotriti svoje i postupke ostalih komentatora i očekivao bi stalnu podršku svih sudionika u raspravi bez obzira što možda nije u pravu i njegovo ponašanje nije etično. Takva situacija u medijskom prostoru, gdje se slična mišljenja podržavaju i pojačavaju, a drugačija napadaju, ismijavaju, a k tome napadaju integritet i ugled komentatora s ciljem da ga se javno ponizi, vodi do komora jeke, a one do polarizacije (ljudi postaju sve radikalniji u svojim stavovima), širenja dezinformacija i slabijeg razumijevanja ljudi koji misle drugačije. Pritom se događa još nekoliko stvari: ljudi s drugačijim mišljenjem odlaze ( netko dobiva negativne reakcije i zato prestane komentirati, napušta taj profil). Ostaju samo ljudi s istim stavom, što je loše jer zajednica postane sve jednoličnija u mišljenju. Kad ljudi slušaju stalno isti stav, on se još više učvršćuje i postaje radikalniji. Algoritmi na društvenim mrežama često prikazuju sadržaj s kojim se korisnik već slaže pa se krug još više zatvara.
Influenser koji širi mržnju i njeguje uličarski stil komunikacije, a ima veliki broj pratitelja, tako direktno utječe na zdravlje društva koje i sam kritizira. Dakle, pomogao ga je zagaditi, a pravi se ispravan i moralan. Ludo.
Napadati javno osobu, koja je unatrag dvadeset godina dala poslove i uredno platila barem pedeset žena, a ispromovirala ih barem sto na svojim portalima, da je vučica drugoj ženi, vrhunac je bezobrazluka, nekulture i površnosti. Da se influencerica samo malo potrudila, mogla je izguglati moje ime i pseudonim te bi tako doznala barem dio onoga što sam sve učinila za žene tokom života. Ali ne, dopustila je čak i svojoj pudlici da mi javno dodijeli kompleks više vrijednosti koji definitivno nemam. Umjesto da mi se nasamo obrati u inboxu, kako bi to učinila alfa žena i sa mnom razjasni nesporazum, javno me više puta nazvala starijom ženom, a ne komentatoricom, izgovorila gomilu gluposti pod naletom emocija, znajući da algoritam obožava emotivno nabijeni sadržaj. Dakle, iskoristila me za liječenje svoje krhke duše i privlačenje pažnje svojih followera. Time je potvrdila da je upravo ona vučica drugoj (starijoj ženi od sebe, koja ima znanje i iskustvo) i da su kritike muškaraca na današnje žene, radikalne feministkinje, sasvim opravdane. A ja muškarcima, koji mi čitav život pomažu više nego žene, nisam vjerovala.
Uvijek sam imala više muški, nego ženski um i to je vjerojatno razlog, zašto sam nekim ženama smetala. Prednost sam uvijek davala razumu, a ne osjećajima. Napuštala sam igralište čim bih uočila histerične ispade i trudila se održavati asertivnu komunikaciju. Ta snaga uma i vladanja emocijama, više je svojstvena muškarcu, nego ženi, a mogu ju zahvaliti strogom odgoju mog oca. On je taj koji me drilao za sve životne nedaće, a sam život, koji me nije mazio, naučio me da je, želiš li u ovom iskvarenom svijetu preživjeti i istaknuti se, važno biti vođa.
I upravo vođama, nije bitan stereotip “žena je ženi vuk” jer ženske vođe ne natječu se s drugima, već samo sa onom ja od jučer, prekjučer, pred deset godina i više. U popularnoj kulturi, alfa žena je samouvjerena, odlučna, preuzima vodstvo, ne boji se reći svoje mišljenje, ali to ne znači da je nužno agresivna ili neprijateljska prema drugim ženama. S druge strane, izreka žena je ženi vuk opisuje rivalstvo ili neprijateljstvo među ženama. Taj stereotip sugerira da žene često potkopavaju jedna drugu. Danas se smatra da je prava alfa ona koja podiže druge, a ne ona koja ih ruši!
Zašto se onda pojavio ovaj stereotip? Zbog kombinacije društvenih, povijesnih i psiholoških faktora.
Žene nisu po prirodi takve, već su društveni uvjeti često poticali rivalstvo među njima. Kroz razna povijesna razdoblja, teško su uspijevale u društvu te je brak bio jedini put do sigurnosti i društvenog statusa, što je potaklo natjecanje za iste resurse poput partnera ili društvenog položaja. Time je žensko rivalstvo došlo do izražaja. U društvima u kojima je prevladavala muška moć, žene su bile stavljene u međusobnu konkurenciju, a kako nisu dobile pristup institucijama i moći, dokazivale su se kroz ljepotu, moral, majčinstvo i uspoređivale s drugim ženama. Od njih se očekivalo da budu što ljepše, što bolje majke, što moralnije i prihvaćenije u društvu. Sve je to potaklo uspoređivanje, kritiku i ljubomoru među njima. No, nisu samo patrijarhalne društvene strukture, pritisci i očekivanja među ženama radili razdor, već se uključila i medijska kultura. Stereotip su dodatno učvrstile dramatične filmske radnje, tračevi i realityji s ciljem da privuku pažnju, potaknu gledanost, čitanost, veće oglašavanje i medijima donesu veći profit.
Ženska solidarnost se iz svih tih razloga manje primjećuje iako je danas česta, kako u prijateljstvu, poslu, tako i u ženskim pokretima za prava žena, a stereotip se u modernoj psihologiji i sociologiji smatra pojednostavljenim.
Konačno, ništa nam drugo ni ne preostaje nego biti solidarne jer još uvijek nije postignuta potpuna ravnopravnost s muškarcima. Unatoč zakonima, u praksi još uvijek postoje razlike u plaćama, vodstvu, neplaćenom radu, sigurnosti i nasilju. Ovo zadnje uzrok je traumama kod žena i vodi u razne fizičke i psihičke bolesti. Upravo tu najviše trebamo jedna drugu. Zbog osviještenosti, empatije, solidarnosti sa ženama koje vode bitke s teškom bolešću, nastupam sa svojim modelima na još jednoj humanitarnoj reviji koja slavi žensku ljepotu, maštu, kreaciju, hrabrost i toplo žensko srce povodom Dana žena. Pritom se nadam, da ću influencericu, borkinju za ženska prava, koja me i potakla na ovaj tekst, vidjeti u prvom redu.
Text by Nives Stern
