Whatta guest!!! Ivan Pavletić

Ugostili smo Ivana Pavletića, karlovačkog redatelja, scenarista i glumca s američkom adresom, koji nam je rekao nešto više o svojoj filmskoj karijeri s posebnim osvrtom na prve dugometražne filmove, povijesnom spektaklu 476 A.D. te biografskom filmu o Nikoli Tesli: Tesla: beyond imagination“.

U kojoj ste dobi pokazali sklonost prema filmskoj umjetnosti?

Mogu reći da se ne sjećam, jer mora do je to bilo vrlo rano. Inače, moja prva umjetnost je slikarstvo i crtanje i otkad sam kao malo dijete počeo crtati likove iz crtanih filmova, već sam počeo raditi eksperimente s animacijom i vizualnim efektima. Crtam otkad sam primio olovku u ruku, snimam otkad sam primio kameru u ruku. Već kao malo dijete sam počeo pisati priče i skupljati glumce i ekipu i snimati kojekakve priče, a već kao dijete od 10 godina sam se počeo muvati po raznim filmskim setovima u Hrvatskoj. Prvi takav filmski set na kojem sam se pojavio, bio je oko 1984. film Jackija Chana, “Božji oklop”, na kojem sam u Zagrebu imao prilike pojaviti se u pozadini i vidjeti profesionalce kako rade. Kada sam vidio kako jedan Jackie Chan ponavlja identičnu scenu s perfektnom vizijom, shvatio sam tada da se želim baviti filmom.

Recite nam nešto o svojim prvim filmskim početcima u Karlovcu!

U par godina prije rata, pojavljivao sam se na raznim inozemnim produkcijama snimanima oko Karlovca, poput Dvanaest žigosanih III, Đavolji raj, Vjetrovi rata, itd. gdje sam imao prilike vidjeti na licu mjesta profesionalce u poslu; legende Oskarovaca poput sada pokojnih Tellyja Savalasa, Ernesta Borgninea, Roba Steigera, itd.

Kako se vaša karijera nastavila preseljenjem u Ameriku?

Nakon rata u Karlovcu, koji mi je stavio pauzu u filmskoj karijeri, prijavio sam se u Američku mornaricu nakon koje sam se vratio u filmove i snimio par svojih studentskih filmova, zatim sam se, kao novopostali državljanin SAD-a, počeo baviti modeliranjem i glumom u Americi.

Koji vam je, od poznatijih filmova u kojima ste sudjelovali, najdraži?

Jedno od zanimljivijih iskustva bilo mi je raditi kao kaskader na 20. Century Fox produkciji Titusa Andronikusa, koji smo snimali i u Puli i okolici Istre, gdje sam također imao čast upoznati i raditi sa svojim idolom Antonyjem Hopkinsom.

Glumili ste i u prvoj hrvatskoj sapunici Villa Maria. Kakva iskustva nosite sa snimanja?

Do Ville Marije sam došao preko raznih kaskaderskih poslova i raznim poslovima na filmskim setovima po Hrvatskoj preko Jadran filma, Croatia filma, HRT-a, RTL-a, Nove Tv, itd. Uglavnom, casting za prvu hrvatsku telenovelu Villu Mariju je bio 2004. i preko raznih audicija i poznanstava u industriji sam upao i na tu produkciju, gdje sam dobio sporednu ulogu, ali i radio iza kamere. To mi je bilo jedno drago iskustvo, jer sam, nakon raznih američkih, britanskih i njemačkih produkcija, prvi puta radio baš u domovini i to na domaćem projektu. Iako sam imao manju ulogu doktora, gdje mi je šef u seriji bio Frano Lasić, mogu reći da je bilo vrlo zabavno i da mi je Frano Lasić kao stari dubrovački fakin (zajebant) bio najbolji lik u toj produkciji.

Koje ste sve filmove snimili i na kojim ste se filmskim festivalima dosad predstavili?

Tijekom studiranja režije na Regis Universityju u Coloradu napisao sam i režirao par svojih IND filmova poput Tough Luck, o kockarskoj ovisnosti i The Cosmopolitan, ljubavnoj priči u svijetu rasizma, koji su dobili priznanja na nekoliko festivala u Denveru i Colorado Springsu i također nagradu na Grand Rapids Art Prize Festivalu u Michiganu. Također iza sebe imam stotine kratkometražnih filmova u kojima sam glumio i surađivao kao režija ili co-producent.

 Nedavno ste snimili ste i svoj prvi dugometražni film, 476 A.D. Predstavite ga našim čitateljima!

Riječ je o dugometražnom povijesnom spektaklu čija je produkcija započela krajem srpnja 2010. i završila krajem kolovoza 2011. kad su snimljene zadnje scene s našim glumcem Igorom Galom, koji u filmu glumi Cezara Valentinijana III. Od prošle jeseni, film je kompletno u post-produkciji i montažiranju. 476 A.D. je film koji ne govori samo o samom padu Rima, nego o cijeloj jednoj ljudskoj epohi, cijeloj jednoj eri antike i početku jednog puno mračnijeg doba srednjeg vijeka. Ono što sam u tom scenariju pokušao prikazati više nego išta je da to jedno specifično razdoblje 5. stoljeća nije bilo vrlo jasno, baš izgleda zbog velikih promjena u ljudskom duhu i svijesti. U razdoblju od 25 godina (451.-476.) Rim je doživljavao najveću korupciju i pad u svojoj povijesti. Nije mu nedostajalo niti ratničkog iskustva ni vojne spreme, niti vjere u Cezara, do propasti je, po mom mišljenju, došlo uglavnom zbog korupcije u administraciji. U tome vidim dosta sličnosti sa sadašnjim svijetom.

Zašto ste za temu filma odabrali baš pad Rimskog carstva?

Nakon ratnog razdoblja u Karlovcu ranih devedesetih, počeo sam sve više razmišljati o razdobljima u kojima živimo i pošto sam uvijek bio zadivljen poviješću, počeo sam sve više uspoređivati vremena u kojima živimo sa sličnim razdobljima u povijesti, npr., Rimom. U nekoj nadi u promjene nakon mraka zadnjeg rata na Balkanu, koji sam, nažalost, osjetio i ja sam, jednostavno sam želio nekakvu promjenu u ljudskoj svijesti. Je li to jednostavno politička promjena, ili nekakva era vodenjaka, u svakom slučaju, kao teenager u tom mračnom razdoblju sam jednostavno priželjkivao nekakvu promjenu i recimo da su tu začete sjemenke ove priče i ovog projekta.

Poznato je da je snimanje takvih spektakala poprilično skupo. Kako ste namaknuli sredstva za film?

Mislim da mi je iskustvo iz Domovinskog rata dalo određeni štih koji mi je dao sposobnost snalaženja u teškim situacijama i mislim da je to glavna tehnika kojom sam uspio skupiti stotine ljudi da rade na tako jednom ogromnom projektu poput 476 A.D. Iz ovog sada već dvogodišnjeg krvavo teškog projekta sam već naučio iz samog procesa, kako sa minimalnim limitiranim budžetom kontrolirati proces produkcije koja je više nalik gradnji Keopsove piramide, nego obične zgrade. Uglavnom, većina filma je već montažirana i sada radimo na zadnjim završecima montaže i zatim uljepšavanja detalja. Plan je do sljedeće godine imati završen produkt, gdje već radim i na distribuciji i čak trenutno komuniciram sa Coca-Colom da nam bude sponzor.

Kada i gdje će film biti predstavljen javnosti?

Film već ima tisuće pratitelja po cijelom internetu, a i grupe ovdje na facebooku, kao što je ova grupa 476 A.D. grupa, koja ima preko 3,000 fanova i sljedbenika, pa zatim tisuće pogleda trailera i raznih inserata iz filma na različitim youtube kanalima, a da ne spominjem još puno raznih kojekakvih siteova koje sam pronašao s informacijama o ovom budućem kult filmu. Mogu komotno reći da 476 A.D. već kao film koji jos nije niti izašao, ima poprilično veliki inozemni following.

Započeli ste i sa snimanjem filma o genijalnom Nikoli Tesli u kojem bi jednu od uloga trebao igrati Rade Šerbedžija. Možete li nam reći nešto više o tom filmu?

Dugometražni scenarij o Nikoli Tesli, “Tesla: beyond imagination” napisao sam s američkim piscem Thomasom Leejem Howellom. Projekt “Tesla: beyond imagination” je biografija Nikole Tesle i prikazuje njegov život od rodnog Smiljana u Lici, sve do Colorado Springsa i New Yorka.  To je priča o čovjeku koji se bavio specifičnim pitanjima evolucije ljudske svijesti, ali ponajviše opasnosti devolucije i sustavnom nazadovanju naroda. Umjesto patentiranja svojih izuma i pokušavanja zarade velikog novca, poput recimo jednog Edisona, Tesla je zaista pokušavao stvoriti nešto za dobrobit svijeta, što do sada, u zadnjih 70 godina, nije bilo dovoljno objašnjeno. Taj novi scenarij pokušava objasniti ne samo Teslinu kreaciju jedne višefazne izmjenične struje i uopće slobodne struje za sve, nego također neke njegove fenomenalne eksperimente sa savijanjem svjetlosti, to jest vremena, odnosno, teleportacije i kreacije vremeplova. Film bi snimali po Americi, u samom Coloradu, gdje trenutno živim, ali također i u Karlovcu i Lici otkud sam Tesla i jest. Već smo razgovarali s Radom Šerbedžijom koji bi, po mogućnosti, glumio Teslinog oca Milutina. Također, uzori po kojima ja radim takve filmove, kao 476 A.D. i Tesla: beyond imagination, su baš nezavisni niskobudžetni filmovi također nezavisnih (INDI) filmaša poput Johna Carpentera, Davida Lynch, Sergia Leonea, Wernera Herzoga, itd.

Kakvi su vam daljnji planovi?

Oni ovise o uspjehu, uključujući novčani, filma 476 A.D. i o putu filma Tesla: beyond imagination. Moj sljedeći scenarij, koji trenutno pišem, zove se “My little golden gate”. Ljubavna je to priča u kojoj se lokalna Višanka zaljubi u američkog pilota, fakina iz New Yorka stacioniranog na Visu tijekom Drugog svjetskog rata.

3. rujan 476 A.D. Sam kraj Zapadnog rimskog carstva.
Sami ostaci rimskih legija i rimskog garnizona, pod vodstvom generala Aëtiusa Patriusa Majoriana, pripremaju se za posljednju bitku i obranu grada Rima i posljednjeg rimskog cezara Romulusa Augustuliusa, od hordi brojčano nadmoćnijih Ostrogota, pod vodstvom germanskog poglavice Odoacera.Gledajući posljednji zalazak sunca nad slobodnim gradom Rimom, mladi Aëtius se prisjeća svog oca, generala Falviusa Aëtiusa, i toplijih i veselijih dana zlatnog antičkog Rima. Tada se kroz njegovo sjećanje vraćamo dva desetljeća unazad, u godinu 451. i pobjedu njegovog oca Flaviusa nad Atillom Bičom Božjim u Châlonsu. U tom razdoblju vatrenog Rima 451. vidimo jednu veseliju atmosferu i snažnu vezu između oca i sina, Flaviusa Aëtiusa i njegovog mladog sina Patriusa Majoriana.
Također je očito jedinstvo između generala Flaviusa Aëtiusa i njegovih povjerljivih Centaura koji, kao vjerni rimski borci, ostaju u službi obitelji Aëtius i u službi njegovog sina Patriusa Majoriana, sve do samoga kraja 476.

Sjemenke konačnog pada i propasti Rimskog carstva posijane su nakon Flaviusove pobjede nad Attilom 451. Rastuća popularnost i vojna snaga generala Flaviusa Aëtiusa također uzrokuju rastuću prijetnju rimskom senatu i samom Cezaru, na što tadašnji Cezar Valentinijan III (Igor Galo), uz tajne dogovore s korumpiranim senatorima, počinje planirati ubojstvo Flaviusa. Od tog trenutka nadalje, Rim prolazi kroz dva desetljeća unutrašnje korozije u administraciji, što uzrokuje apsolutnu korupciju i definitivni konacni pad.

Potom se vraćamo nazad u godinu 476. gdje odrasli Aëtius Patrius Majorian pokušava dobiti rimski senat na svoju stranu; naime, senat se u međuvremenu već osigurava tajnim dogovorima s germanskim starješinom Odoacerom, dok posljednji rimski Cezar, mladi Romulus Augustulus ispada žrtveni jarac za konačnu predaju vlade germanskim barbarima, ili Coup d’ état.
Mladi Aëtius ostaje izdan i sam sa ostacima rimske vojske i svojim vjernim legionaroima i Centaurima još iz razdoblja svoga oca. Očevicima koji u tim trenucima istine svjedoče samom odlasku svijeta koji poznaju, očito je da Rimu prijeti konačna destrukcija.
Preostaje samo jedna opcija, posljednja bitka za svoj zlatni Rim

Text by Durica