“Muškarci se druže sa ženama da bi ih jebali!”, odjeknulo je jedan dan na profilu nekog influencera. Baš tako, direktno i bez uljepšavanja. Njegovi muški followeri su se smijali, potvrđivali, a žene su iznenada zašutjele, čak i one najglasnije, najaktivnije na profilu. Muškarci su provocirali, pitali se kud su sve nestale. Bilo mi je zanimljivo promatrati situaciju, no kad mi je šutnja žena dosadila, napisala sam da ih nema jer su u šoku od reelsa. Moj sarkastični komentar prikupio je preko 430 lajkova, što mi se do sad nije desilo na tuđem profilu, a lajkovi još uvijek pristižu, sa svih strana. Vjerujem da ih na tom profilu nikad nitko nije toliko dobio pa autoru reelsa mogu samo zahvaliti što ga nije obrisao, čime je, vjerojatno ni ne sluteći, preusmjerio komunikaciju na moj profil. Od tog trenutka, javilo mi se puno njegovih pratitelja s tko zna kakvim primislima i idejama, ali moram napomenuti da na tom profilu ni nemam svojih fotografija te da su svi bili pristojni i simpatični. Nakon nekog vremena, neki su se kulturno povukli, shvativši da od komunikacije sa mnom neće biti ništa, a neki se možda čak i uplašili mojih tekstova i da neće moći intelektualno parirati.
Da se muškarci (većina) druže sa ženama jer od njih žele seks, inteligentne i pametne žene odavno znaju. Itekako su toga svjesne, ništa im se ne treba crtati, a najmanje im to treba objašnjavati dečko od dvadeset i sitno koji je tek zakoračio u svijet odraslih i ozbiljnog seksa. Onaj manji postotak muških, možda nešto i želi od žene koju prate na društvenoj mreži, ali je puno inteligentniji, lukaviji i vrlo oprezno ispituje teren, ima li na njemu mjesta za njega. Postoji i još jedan, skoro zanemariv postotak muških koji se zaista druže sa ženama bez primisli da ih povale, a tu spadaju naši gay poznanici/ prijatelji te prijatelji od djetinjstva, rodbina i kućni prijatelji koji s nama imaju više bratski, nego prijateljski odnos. Što se tiče suradnika i poslovnih partnera, sam Bog zna imaju li oni neke namjere.
Vjerujem da na svijetu nema muškarca koji je imun na žensku ljepotu, šarm i ukupnost kvaliteta, koji ne bi ugrabio priliku da bude sa ženom iz snova pa makar i u bezazlenom flertu. Razlog je jednostavan – biologija, kemija i fizika zajedno. Svi žele dopamin i nalet adrenalina. Protiv hormona ne možeš, osim ako se svakodnevno svjesno iscrpljuješ većim psihičkim, fizičkim radom i intenzivnim treningom pa preusmjeriš kemiju mozga. No, to najbolje uspijeva vrhunskim sportašima i trenerima, učiteljima yoge, high managementu, psiholozima i psihijatrima. Možda i svećenicima, tko će ga znat.
Ovih dana, navukla sam se na hit seriju “Vladimir”. Ispočetka mi se činila dosadnom, no dragi mi reče da je to prava serija za mene, intrigantna, pomalo duhovita, istražuje mračne kutke duše. Reče mi da ju ne smijem propustiti jer je glavna junakinja žena mojih godina, sveučilišna profesorica/spisateljica koja upoznaje novog kolegu, mlađeg profesora, također pisca. On s obitelji doseli u njeno susjedstvo, a priča postaje pikantna kad im se sretnu pogledi i krene dvosmislena, no još uvijek pristojna, distancirana komunikacija.
M. je profesorica književnosti na fakultetu, u braku je s profesorom Johnom, a iako je to otvoreni brak, za razliku od svog supruga, nikad nije konzumirala nikog sa strane. Kad na fakultet stigne novi, od nje skoro duplo mlađi kolega Vladimir, on privlači svu njenu pažnju i brzo njime postaje opsjednuta. Ova psihološka drama o opsesiji, želji i krizi identiteta žene u srednjim godinama, prikazana je u Netflixovoj seriji kao adaptacija romana autorice Julije May Jonas. Njena glavna junakinja M. ima brak u krizi, muž joj je optužen za seksualne odnose sa studenticama i na fakultetu je pod povećalom javnosti. M. ima dugogodišnje blokade u pisanju te osjeća da joj život i karijera stagniraju. Sve skupa – kaos iz kojega ne zna van. Kad upozna karizmatičnog, mladog, talentiranog kolegu, profesora Vladimira, u njemu vidi nešto puno veće nego što on predstavlja u stvarnosti. Za M. je Vladimir savršeni spoj ljepote, duhovitosti, šarma i simbol mladosti, inspiracije, svježe životne energije. Svaki susret s njim za nju je novi izazov, doživljava ga puno intenzivnije, nego što on jest u stvarnosti. Ispočetka je njena umjetnička inspiracija, idealizira ga, za nju je genijalan pisac i osoba koja ju razumije bolje od svih, a kako je seksualno magnetičan muškarac, kemija počinje djelovati, neprestano razmišlja o njemu te se pojavljuju mentalne slike koje joj opsjedaju um.
Svaki put kad ga promatra na hodnicima fakulteta i sastancima, zamišlja razgovore i erotske scene s njim, projektira svoje želje na njega te zamišlja da je i on fasciniran njom. Prateći radnju, ne znamo što M. zamišlja, a što je od toga stvarnost. Svaka nova epizoda otkriva da M. stalno misli na Vladimira, zanemaruje posao, obitelj, prijatelje i pokušava stvarnost pretvoriti u fantaziju. Uzavrelu radnju potpomažu njeni monolozi koji nas vode još dublje u misteriozne tunele njene duše.
Njena opsesija Vladimirom, postaje psihološka ovisnost te pažljiviji gledatelj ne može da se ne zapita koji su sve razlozi njenog ponašanja i zašto joj se sve to događa.
Prvi od razloga sigurno je kriza identiteta koju i sama naviješta u uvodnoj epizodi. M. živi u strahu od starenja i njegovih posljedica – gubi utjecaj na fakultetu, u društvu, dok je Vladimir mlad, u naponu snage, uspješan, pun energije. U njemu vidi sebe u mladosti, on ju podsjeća na mladu, ambicioznu, energičnu sliku sebe. Jedan od okidača za njeno ponašanje svakako je bijeg od stvarnosti i života punog problema – bračnih, skandala na fakultetu i sl. Bijeg iz te stvarnosti su njena mašta i opsesija mlađim muškarcem. Treći razlog je kreativna blokada jer godinama nije napisala knjigu te hitno treba jaku inspiraciju. Njena velika seksualna energija i intenzivna želja za stvaranjem, pokreću njenu kreativnost.
Sve što M. nedostaje u životu, ona projicira na Vladimira. Za nju je on projekcija njenog straha od starenja, želje za pažnjom i kreativne energije.
Serija je toliko zarazna da sam ju odgledala u samo dvije večeri, a kako sam i sama pisac, nametnula mi je više pitanja na promišljanje. Je li M. -ina priča i njen odnos s Vladimirom samo inspiracija za knjigu ili je to nešto puno više i dublje. Rekla bih, oboje. Isprva fascinacija, inspiracija i maštanje, no kako vrijeme odmiče, ta opsesija postaje stvarna i prelazi granicu. Kad napokon dođe do stvarnog seksualnog odnosa, on nije ni približno toliko strastven kao u njenim fantazijama te je razočarana jer stvarnost ne parira mašti. Njena je mašta bogatija od Vladimirove, bez obzira što je i sam nadareni pisac. Njegov muški nagon i strast, oduševljenje njom, navode ga da joj nakon seksa predloži sastanke jednom tjedno, no ona iznenada postaje ravnodušna. Ovdje Vladimir pokazuje da je cijelo vrijeme i on imao seksualne fantazije o njoj, iako je za njega zabranjeno voće. U njemu je cijelo vrijeme gorila znatiželja i teško obuzdavana strast, a napolje su izašle sve mračne tajne njegove na prvi pogled čiste duše. On želi još, nezasitan je jer je M. doslovno žena njegovih snova – ukupna, zrela, seksipilna, maštovita, enigmatična, hodajuća inspiracija.
Međutim, M.- ino razočaranje stvarnošću koja gubi od njene bujne mašte, razbija joj kreativnu blokadu te ona napokon napiše dugo željenu knjigu i gubi interes za njim.
Dublje teme koje prikazuje serija su opasnost opsesije, fantazija vs. stvarnost, moć i granice u odnosima, kriza identiteta i starenje. Ona poručuje da osoba, previše fokusirana na neku želju i osobu, može izgubiti kontrolu nad realnošću što vodi u loše odluke. Serija nas uči da ljudi često idealiziraju jedni druge te stvaraju priče u glavi koje nemaju veze sa stvarnošću. Kako se radnja odvija uglavnom na Sveučilištu, podsjeća na igre moći, maipulacije i moralne granice između studenata, kolega i profesora. Kako je glavna junakinja žena srednje dobi, podsjeća nas na starenje, krizu identiteta, osobne krize i potragu za uzbuđenjem svake vrste. Time je sama poruka serije da ljudi nekad više vole fantaziju, nego stvarnu osobu i da želje i opsesije mogu zamagliti razum.
Kraj je namjerno zbunjujuć i simboličan, a kreće od njene želje da trenutak s njim, u kući na jezeru, nikad ne završi. Vladimira drogira, veže za stolicu te time pokazuje da je njena opsesija toliko jaka da pokušava kontrolirati situaciju. Čak mu uništava mobilni telefon, kako ne bi došao u napast javiti se zabrinutoj supruzi. Seks koji je zamišljala, iako vruć, nije toliko uzbudljiv kao njena fantazija, a kad se na vratima pojavi njen muž John, otkriva se da neke stvari koje je vjerovala o njegovom preljubu, uopće nisu bile istinite – stvorila je vlastitu verziju stvarnosti. Simbolično, u kući na jezeru u kojoj je svo troje, izbija požar, a ona u tom kaosu spašava svoj rukopis, a ne njih dvojicu. Publici kaže u kameru da je pozvala pomoć, da su svi preživjeli, no kako je kuća u ogromnom plamenu, to je teško povjerovati.
Pita vragolasto: “Ne vjerujete mi?”, čime navodi na pomisao da možda laže ili da cijelo vrijeme gledamo priču koju je ona napisala, a ne stvarnost. Kraj je time namjerno otvoren, da gledatelj više ne zna što je od svega viđenog stvarno.
Serija ima i skrivene poruke, da je fantazija često jača od stvarnosti – ljudi često vole ideju o nekome više nego stvarnu osobu, da opsesija može brisati moralne granice – želja može pretvoriti inteligentnu osobu u destruktivnu, da kreativnost dolazi iz dubokih emocija – sam kraj pokazuje da je njena prava ljubav stvaranje i pisanje, a ne Vladimir te da priča i istina nisu isto – jedan dio priče izmišlja, drugi dio je njen roman, a samo mali dio priče je stvarnost.
Zaključno, serija govori koliko opsesija, fantazija i potreba za smislom mogu biti opasne i potpuno iskriviti percepciju stvarnosti, ako ne znamo upravljati umom.
Text by Nives Stern
