Zamka ljubavnog trokuta

Kao jedan od primjera njene „ludosti“ navodi stalnu kontrolu, uznemiravanje, svadljivost, prigovore, od kojih se najviše ježi na onaj, kako on ima dati apsolutnu vjernost, dok ona i dalje ostaje u svojoj vezi.

– Nije razlog zdravstvene prirode, kako sam isprva mislio već joj, kaže, smeta moj party lifestyle, naslikavanje sa drugim ženama, opijanje, tulumi, kao da s istim nije ranije bila upoznata. Upravo u takvom okružju mi smo se upoznali i zbližili. Sad joj, najednom, smeta sve to. Kaže, promiskuitetan sam, sramotim ju i štetim njenom ugledu?! Kakvom ugledu kad nitko ne zna za nas? Moje ponašanje šteti samo mojem ugledu i ne može štetiti njenom, barem ne odjedanput. Sad mi to, najednom, govori, iako je i ranije znala moj stil života te pod istim uvjetima pristala na zabavu sa mnom.

Što mu reći na sve ovo? Koji čušpajz!

Iako je ugled najvrednije što imamo, ova dama nije svjesna da već samim prihvaćanjem prijateljstva pod navedenim okolnostima kao i dodjeljivanjem nove uloge, gazi po vlastitom imageu, odmičući se od realnosti. Ili je možda ipak svjesna ali joj je draže živjeti u irealnom svijetu koji je sama kreirala, u kojemu ona sebi iz svog kuta gledanja izgleda sasvim dobro, štoviše, odlično i nepogrešivo?

Prijatelja je zbunila svojim primjedbama i prigovorima, čak i suzama no očito joj je to bio i cilj jer kako nije željela pojasniti razloge, odgovor je potražio u reakcijama drugih prijateljica na ovu problematiku, krijući njen identitet, čisto da se upozna i s drugim ženskim mišljenjima. Zaredali su stavovi i savjeti, raznih dama i onih „manje dama“, uglavnom orijentirani na njegovo ponašanje, da se okani izlazaka jer njima samo navlači srdžbu dotične no ženska intuicija i razborit um na kraju ipak naslućuje i pojašnjava njenu poruku. Pojam imagea ona vjerojatno koristi kao izgovor za svoju zaljubljenost i preveliki interes za njega. Možda namjerava s njim zasnovati neki oblik zajednice pa joj ne odgovara njegova prošlost i trenutno ponašanje, odnosno stil života. Najvjerojatnije nije potpuno sigurna u njegovo zanimanje za sebe, odnosno u količinu emocija koje je spreman joj dati pa ispituje teren na svoj, pomalo nasty način.

Uvijek je zanimljivo koliko se trudimo izgraditi i sačuvati idealnu sliku o sebi u svojim očima, formiranu u vlastitom umu i koliko se grčevito držimo naših ideja i percepcije. Također je zanimljivo kako se u vezama uvijek igraju iste igre, dominacije i manipulacije, uglavnom iz istih razloga i to do razina krajnje izdržljivosti. Ispitujemo našu mentalnu i emotivnu snagu u vezama, nadmećemo se jedni nad drugima, pokušavajući provesti svoju volju, trudimo se ( ne svi, na sreću) manipulirati partnerom, čak se služimo i zastrašivanjem te nekim drugim manje humanim metodama i to sve s jednim ciljem – kako ga ne bismo izgubili, da ga upoznamo sa svih „strana” i da bismo izbjegli eventualnu povrijeđenost koja bi mogla vremenom nastupiti. Nije nam za zamjeriti jer se time držimo urođene potrebe za opstankom, međutim, ta je igra toliko opasna i naporna objema stranama da često potpuno naruši naše odnose i poljulja interese unutar veze a prije svega u njoj postajemo žrtve naše taštine i ega. Umjesto da nas zastrašivanje i manipulacija zbliže (a mislimo da bude) oni nas spretno udalje jer drugoj strani uskraćujemo slobodu i namećemo vlastite stavove i pravila ponašanja. Partner za kojega nismo potpisali ili s njim nismo u dugoj i ozbiljnoj vezi, ne može i ne mora biti „naš“ niti jest „naš“ iako ga tako nazivamo, takvim smatramo i bolje je pitati se tko je uopće „naš“ ako krenemo od premise kako smo svi slobodni i imamo mogućnost da budemo „svoji“?

Tu pogrešku, baratanja krivim terminom, činimo redovno, od braka, preko veze i prijateljstva pa sve do „površnih“ odnosa. Upadamo u istu zamku i nekoliko puta tokom života, sve dok ne naučimo koliko je štetna. Bježimo iz jedne veze kojom nismo zadovoljni a onda nas iz druge otjera ponovno nametanje iste količine pritiska i kontrole, možda čak i veće nego u prethodnoj.

– Volim seks u troje – priznaje drugi prijatelj – sve dobro krene, padne dogovor ali žene ko žene, zaljube se ( ne jedna u drugu već u mene) i sve uprskaju, samo nastanu problemi. Malo koja žena zna razlučiti zabavu od ljubavi i kontrolirati zaljubljenost. Često se pogube i onda čak zažalim zbog svega, radi tako spetljanog čvora. Jedno je seks na TV-u, porno film, no malo koja je za to stvorena. Zbog malo zabave, jedva se nekih kasnije riješim, bilo je čak i ucjena a kako je nekima gotovo nemoguće pristojno objasniti kako „nisu moj broj“, moram izmišljati razne razloge zašto se ne možemo viđati, čuti i pritom samo gubim vrijeme i živce dok neke naprosto ne otjeram. Neke su žene tako komplicirane, zalete se, misle da mogu vladati sobom i da su spremne na takav odnos u troje no nisu spremne ni same za sebe. Jedva same sebe mogu razumjeti, kao i svoje potrebe.

– Dečko i ja smo mislili probati ménage à trois – kaže mi prijateljica – oboje nas privlači ali onda smo se, nakon već svega dogovorenog, predomislili. Nismo sigurni da naša veza to može preživjeti, što ako se druga partnerica toliko zagrije za mog partnera da je se nećemo moći riješiti? Čak i da je neka pro, što ako je luda, pa postane opsesivna ili krene ucjenjivati? Što ako je bolesna? Što ako ostane trudna? Što ako počnem plakati? Što ako on zakaže? Što ako se zaljubi u nju? Sve nam je to prolazilo kroz glavu. Ma nije to za nas, osim u mašti. Možda jedino da smo neki površni partneri, koje veže samo seksualna privlačnost i strast ali ovako…ma, nije to za nas, nije definitivno. Dok postoje mašta i seksualna pomagala, razne igračke, porno filmovi, igrat ćemo se na nama najprikladniji način.

Druga je prijateljica u vezi s oženjenim muškarcem. Ne skačite odmah i ne osuđujte, molim, događa se. Od istog odnosa trudi se uzeti samo najbolje jer nije joj, kaže, lako biti druga. Ima i krize, posebno kad ostaje sama za vrijeme praznika i blagdana a on je s obitelji. S tim se najteže nosi. Muči ju i njegovo nejavljanje i po nekoliko dana no na sve pristaje jer je tako dogovoren odnos od samog početka i nema ga namjeru kvariti radi svojih problema s emocijama. Slobodnog je uma pa je i za ménage à trois ali što to vrijedi kad supruga nije za nikakve seksualne aktivnosti ni s vlastitim mužem, dakle, trebala bi se u njihov odnos upetljati četvrta, peta, šesta osoba a to znatno komplicira već prilično komplicirane stvari i povećava rizik, tako da je sve nabrojano trenutno isključeno.

Kako god, u ljubavnom trokutu sreće nema, uvijek netko pati a najčešće svi, ako stvari nisu dobro posložene. Međutim, ovaj tip veze, kontakta, može biti i sretan ako se uključeni drže dogovora. No, koliko se danas ljudi drži ikakvih dogovora? Koliko osoba možete u svojem životu zaista vjerovati? Stoga je i dalje veliki rizik.

S. je odlučila svojeg supruga iznenaditi i nagraditi posebnim poklonom ( oboje su pristalice open veze, temeljene na dubokom poštovanju i dogovoru kao i liberalnijem pogledu na svijet) i zamolila je nekoliko prijateljica za pomoć. Pogađate, iznenađenje je bilo ménage à trois u kojemu bi ona i još jedna žena zabavljale njenog stalnog partnera. Sve su prijateljice odbile igru iako im je ovaj par dopadljiv no sam spomenuti susret sa njim i S. nije im se svidio kao opcija. Nadalje, iako se doimaju vrlo slobodoumne, nisu imale pojma kome da se dalje obrati, pravdale su se ne poznavanjem ljudi koji prakticiraju ovaj vid zabave.

S. se dalje aktivirala i kontaktirala nešto slobodnije prijateljice i poznanice, no iznenadila se koliko su samo jake na riječima, niti jedna se nije usudila u tu pustolovinu. Dalje je kontaktirala muške prijatelje. Oni su itekako raspolagali brojnim informacijama a neki su ponudili i konkretne prijedloge i dali joj kontakte svojih poznanica. Nameće se pitanje, zašto su muškarci puno slobodniji i liberalniji od žena, zašto se lakše opuštaju i prepuštaju čulnim užicima, iako o istim pustolovinama podjednako maštaju oba spola? Zašto se na žene vrlo rijetko može računati i zašto, čak i one koje raspolažu kontaktima i iskustvom na ovom planu, nerado o istome govore, kriju svoje vlastite interese i strasti? Je li to zbog straha od neodobravanja okoline ili žele zadržati idealnu sliku o sebi koju su stvorile za „vanjski svijet“?

Pristajanjem na odnos u troje, bilo u obliku veze, površnog odnosa ili radi ispunjenja neke seksualne fantazije, prihvaćamo nova pravila igre kojih se treba držati, kako bi isti odnosi bili u mogućnosti uspjeti. U takvim situacijama nemamo pravo zvati nekoga „svojim“ ili „svojom“ jer te osobe nisu naše, tek oni s kojima nas veže neki papir dogovora ili ugovora, bračni dokument, mogu nas smatrati „svojima“ jer smo za njih potpisali i time prihvatili jedan oblik zajednice koji nalaže određena pravila ponašanja.

Zbog pokušaja dominacije i manipulacije, svaki je oblik veze i odnosa u opasnosti da bude razvrgnut, tko se uopće želi osjećati pored nekog „na lancu“ i isfrustriran? Upravo gubitak slobode i razumijevanja je najčešći razlog zašto bježimo od partnera. Igrama manipulacije i dominacije mjesto je tako samo u seksu ali i ondje se treba držati pravila, dogovora, ukoliko ne namjeravamo psihički ili fizički naštetiti nekome mimo njegove/njene volje.

Najpošteniji oblik neke veze je dogovor između partnera (idealno) kojega se sve strane pridržavaju no kako je on moguć samo kod jakih partnera koji imaju kontrolu nad sobom, bolji je i pošteniji pristup suzdržavanje od bilo kakvog drugog oblika kontakta i zajednice, koji istima mogu naštetiti.

Izvor foto rickdaynyc.com, mammemagazine.it, imageamplified.com