Zašto bi jedan dokument bio problem ako čistog srca ulazimo u brak?

– Ma jesam ali nisam obraćala pažnju – rekoh mu, a on nastavi – ma trebala bi nešto napisati o predbračnom ugovoru, baš me zanima tvoje mišljenje, kakvi su ti stavovi. Po meni je to najbolje rješenje u slučaju ovakve zavrzlame, koja se sad stvorila s onim parom. Dok je on radio od jutra do sutra, putovao i privređivao, ona se zajebavala, kurvala i trošila njegov novac i sad će dobiti pola. Tipična sponza, uletjela u brak iz koristi i još ga izvozala u braku. Pa jel to pravedno, da sada dijele imetak?
– Hm, pa nije – rekoh – al takav je naš zakon.
– Ma jebeš zakon kad je nepravedan, kad štiti kurve…daj se primi pisanja, baš me zanima kaj ćeš o tome reć.
– Okeeej. A svašta imam za reć na tu temu, da se tu pisati o puno toga – rekoh – o svim onim stvarima koje su vjerojatno prethodile tom događaju. Nije da ju branim ali rijetke su žene koje rade dar – mar iz obijesti, dosade i  bez razloga.
– Ah, pa jednostavno odeš ako ti ne valja. Ne treba dolijevati ulje na vatru.
– Nije to baš tako jednostavno ali ajde, primit ću se teksta i pojasniti što sam mislila pod razlozima, okolnostima i posljedicama. Svaki pravi predbračni ih obuhvaća.Pred nekih dvadeset godina čula sam jednu zanimljivu priču:„ Mi praktički nismo ni imali brak, moja je žena za svaku sitnicu konzultirala svoju mamu. Čule su se valjda pet puta na dan, čak i kad je moja gđa ušla u treće desetljeće. Kad bi se nas dvoje posvađali, ona je odmah letjela mami ili bi njena mama došla k nama. Njena je mama toliko pružila korijenje u našem braku da sam imao osjećaj kako sam u braku zapravo s njom. Kuhala nam je i prala, pospremala stan, čuvala klince i time si je dala za pravo gurati svoj nos gdje treba i ne treba. Miješala se u kućanstvo, odgoj djece, sve je znala najbolje i vječito je nešto prigovarala, a kad se krenula uplitati u naše financije, potpuno sam podivljao. Tada je i puklo, pitao sam staru želi li leći s nama, u naš bračni krevet. Da smo barem potpisali predbračni ugovor, cijelog tog cirkusa ne bi bilo. Ne bi bilo natezanja tko je dao koliko za stan, gdje su potpisi da je stara sudjelovala u kupovini i dala dio, ne bi se natezali oko porijekla novca niti bi rastezali laži koje su njih dvije savršeno isplele oko svih nas, savršeno odglumile svoj dio, ulovile se prljavog veša iz svakog segmenta braka, da nam je došlo da im stan poklonimo, samo da ih se riješimo.“S druge strane, znam slučajeve da su neke žene ostale bez svega, stana, imovine, djece jer ih se proglasilo neuračunljivima i krivima za raspad braka. Da su barem imale predbračni ugovor, kojim bi se zaštitile od obiteljskih trauma.

Naše mame nisu potpisivale predbračni ugovor. Nije im ga nitko ni nudio. To tada nije bilo IN. Zato su i bile prisiljene svašta pretrpjeti u svom braku, radi “mira u kući”. Mi smo učile od njih, da se muškarca mora bespogovorno slušati i da se ne smije izazivati njegovu ljubomoru i ljutnju. Također, učile smo od njih, ako žena postane o suprugu ovisna, da je bolje neke stvari prešutjeti, kako joj ne bi uskratio i ono malo što joj daje. „Nemoj, zašuti, prešuti, pretrpi, prečuj na jedno uho, zažmiri na jedno oko, bit će bolje. Ne moraš uvijek pričati glasno i prigovarati jer se može obiti o glavu.“ Zanimljivo, danas te iste mame, kad gledaju svoj vlastiti (bračni) život unatrag, nemaju baš ništa protiv predbračnog i krivo im je što onomad nisu rekle „tebi tvoje, meni moje, da ne bi bilo zabune“. Ili „samo si ti fino uzmi kaj si donio u brak, ne trebam ja ništa tvoje, samo trebam natrag svoje dragocjene živce“ i „Koja romantika, to s vremenom u braku ispari, pogotovo kad dođu životni problemi i novčane nevolje. Daj ti mene fino sad sve isplati za ono što sam pretrpila uz tebe.“

Predbračni ugovor se ipak i dalje smatra neromantičnim činom ali tko šljivi romantiku kad je bitno da zaštitiš svoje interese, ovaj, imovinu.

Evo kako crkva gleda na isti i kako se on promatra iz biblijske perspektive:

“Civilisti i kanonisti načelno se slažu da bračni ugovor težište stavlja na materijalne interese, umjesto na osjećajnu stranu životne zajednice bračnih drugova i time možda uzrokuje svojevrsnu nelagodu pri donošenju odluke o takvom uređenju imovinskih odnosa.“

U članku „(Ne)spojivost bračnoga ugovora i dobra supruga“ što su ga 2014. godine u Bogoslovskoj smotri (br. 2) objavile Lucija Babić i Olja Barščevski, autorice ističu da bračni ugovori nisu sami po sebi razlog ništavosti ženidbe, no pojašnjavaju da „ženidbeni savez po svojoj naravi traži potpuno darivanje supružnika, bez rezervi i pridržaja te počiva na njihovoj spremnosti da dijele cjelovitost svojega životnog nauma, sve što imaju i sve što jesu«. S druge strane, bračni ugovori »redovito zadržavaju nešto od drugoga ženidbenog druga i više su usmjereni zaštiti nego darivanju samoga sebe“.

Također tumače: “Budući da predbračni ugovori, iako nisu po sebi uzroci nevaljanosti ženidbe, mogu ukazivati na neke nedostatke privole i prije slavlja ženidbe potrebna je njihova pomna procjena. U zaručničkim ispitima redovito je sadržano izričito pitanje: Jeste li potpisali predbračni ugovor?, a u slučaju pozitivnog odgovora traži se utvrđivanje motivacija i svrha ugovora, ispitivanje okolnosti nastanka kao i njegova sadržaja.” (Izvor: Glas koncila)

Prošle je godine početkom srpnja, cijeli svijet  doznao da se holivudski par, 43-godišnja Jennifer Garner i 42-godišnji Ben Affleck, namjeravaju razvesti.

Dan prije objave te vijesti, proslavili su desetu godišnjicu braka.

Nikome, tko prati žutu štampu i tračeve, ovo nije bila ni novost ni šok. Njihovi obožavatelji su znali da je par razdvojen nekoliko mjeseci, čak su čitali kako se u brak uplela fatalna dadilja, tako da sam trenutak podnošenja zahtjeva za razvod (tražila ga je Jennifer) nije bio slučajan.

Razni su izvori, bliski paru, navodili kako se već dugo kuha situacija u njihovoj kući i da su se partneri već savjetovali s odvjetnicima, koji su im rekli da pričekaju s odlukom zbog kalifornijskog zakona.

Naime, prema zakonu o razvodu, na desetogodišnji brak se gleda kao na dugotrajni, što utječe na svotu i duljinu dodjeljivanja potpore za bivše supružnike.

Onaj koji zarađuje manje, može tražiti od suda veću alimentaciju ili potporu tijekom duljeg vremena (bivši supružnici mogu dobivati novce za uzdržavanje i ako nemaju djece). Situacija se mijenja u slučaju predbračnog ugovora u koji je dodana stavka o novčanoj naknadi koja raste nakon desete godišnjice braka.

Jedno istraživanje, provedeno među odvjetnicima koji se bave obiteljskim pravom, iz 2013. godine, pokazalo je da se posljednjih godina broj predbračnih ugovora povećao za 63 posto.

Na potpisivanje istog prije se odlučuju oni imućniji.

Marilyn Chinitz, koja je radila na razvodu Katie Holmes i Toma Cruisea pojasnila je kako u predbračnom ugovoru može stajati i dogovor da će nakon razvoda onaj partner koji više zarađuje, drugom dati određenu, dogovorenu svotu za svaku godinu braka.

Te cifre variraju od par tisuća dolara do par stotina tisuća godišnje, a dogovor ovisi o imovini bogatijeg supružnika. Također je istakla da je bitno znati što partner ima ili nema te se informirati i obrazovati što ne stoji u predbračnom ugovoru.

Kad je riječ o djeci, alimentaciji, o njima odlučuje obiteljski sud.

Razni savjetnici tako upozoravaju da je za početak najbolje ništa ne kriti od partnera, odnosno ne prikrivati imovinu.

Mela Garber, specijalizirana za porez, također se bavila predbračnim ugovorima bogatih klijenata i pojasnila je: “Dva glavna razloga zašto predbračni ugovori ne uspiju na sudu je zato što partneri imaju skrivenu imovinu i u posljednji tren odluče potpisati ugovor”.

Također je dodala da nam je potrebno određeno vrijeme kako bismo skupili sve financijske dokumente, zaposlili odvjetnike i postigli dogovor, da je potrebno odvojiti barem šest mjeseci kako bi se dovršio predbračni ugovor. Svaki je korak potrebno temeljito, polako obaviti te dvostruko provjeriti svaki dokument.

Osnovna pravila su ista za holivudske multimilijunaše kao i za vlasnike malih tvrtki, treba biti jednako pametan, mudar, znati što se događa s imovinom prije i tijekom braka.(izvor: express.hr)

Neke ljude lovi panika kad im se ponudi predbračni, lovi ih nervoza i histerija. Odmah se pozivaju na sumnjičavost partnera i neromantičnost ovog čina. U inozemstvu je pak, posebno u Americi, tzv prenup uobičajena stvar,  i vrlo je popularan a spominje se čak i u meni omiljenim serijama i filmovima. Tako u seriji Revenge o njemu raspravljaju Victoria i Conrad a u Poweru Ghost i Tasha. Prema prenupu, koji su potpisali Victoria i Conrad, Victoria ima pravo na polovicu imetka i svega zarađenog za vrijeme trajanja braka ali želi sve, Grayson Manor je među prvim zahtjevima jer je Conrad ulovljen u preljubu. Također, podsjeća ga da je bila trudna kad je potpisivala ugovor a po zakonu, prenup ne vrijedi kad je žena trudna jer se smatra da je potpisan pod prisilom. Conrad se ne da tako lako i tvrdi da je trudnoću izmislila.

Tasha laže za Ghosta istražiteljici Angeli i daje mu alibi, po tko zna koji put i potpisuje dokumente za razvod, koje nalazi nakon što mu je pomogla, naglašavajući da joj je dosta čuvanja „njegove guzice“. Podsjeća ga, ako želi iz braka, da joj prema prenupu pripada polovica čitavog imetka, odnosno nekretnina, pola svega zarađenog tokom braka kao i slavni noćni klub.

Kako je u Hrvatskoj, odnosno u zemljama regije?

Kod nas, kao i vani (u inozemstvu) raste broj bračnih ugovora. Budući da (zajednički) život piše romane, u slučaju nepostojanja bračnog ugovora, neiscrpne su mogućnosti sporova.

Bračni ugovor je instrument pomoću kojeg bračni ili ostali partneri mogu, primjerice, ugovoriti da u slučaju prekida zajednice jednom od njih ostaje veći dio imovine, da im dionice ili plaće budu vlastita imovina umjesto stečevine a moguće je ugovoriti i da partner koji odlazi iz stana prilikom razvoda braka ima pravo prvokupa.

Utvrđivanje bračne stečevine se može i zakomplicirati ako su roditelji jednog od partnera novčano pomogli u kupnji zajedničkog stana (primjer na početku teksta) ili kad su u pitanju umjetničke slike pa čak i vrlo skupocjeni odjevni predmeti koji mogu predstavljati bračnu stečevinu.

Ovo su tek neki detalji, o bračnom ugovoru možete doznati sve od stručnjaka koji se bave obiteljskim pravom.

Ne treba se plašiti predbračnog, on te čuva u slučaju svih onih svinjarija, kad ostaneš bez posla a partner/partnerica okrene vodu na svoj mlin, promijeni se, postane nepodnošljiv, toliko da te to psihički rastura, da nisi sposoban/na ni tražiti ni prihvatiti neki novi posao.

Da, to je naša stvarnost, to se mnogima događa. Da im se prijeti, da im se neće isplatiti ni polovica imetka, koji su stvarali godinama zajedno, da se zanemaruje ženska uloga u obitelji, da se olako zamjenjuje mlađima, starletama, sponzorušama, kojima je jedina briga u životu da izgledaju dobro. Da se mnoge tretira kao da su igračke i obezvređuje njihova uloga i rad. Svaki dan takve priče slušam, gledam oko sebe. Znate li koliko je žena u strahu od svojih partnera? Među njima je možda i vaša susjeda, prijateljica, rođakinja, sestra, mama i jedva priznaje, kroz suze, ako ju se pita.

Zato se ne treba bojati predbračnoga jer se u njega može upisati stavka „isplaćuje se oštećenog/oštećenu za iznos taj i taj, ukoliko dođe do toga i toga“. Također se može upisati stavka „u slučaju zanemarivanja, omalovažavanja, vrijeđanja, izbjegavanja tih i tih obaveza, isplaćuje se svota ta i ta“. Po nekima je tako brak business ali što bi to brak drugo i trebao biti ako vam se u život može ušuljati osoba koja potpuno nepravedno dobiva vaš dio, za koji ste se vi odricali i borili godinama? Trebao bi biti romantika? Prepustili biste s ljubavlju svu imovinu nekome tko vas je oštećivao ili maltretirao godinama? Oprostili biste mu/joj kuću, auto, stan? Dopustili biste nekome da samo tako sjedne na vaše mjesto, kao kralj/kraljica, a da nije s vašim partnerom gradio sve što imate iz temelja, počev od svega par novčića imetka?

Da trebam ponovno birati, gotovo sam sigurna da bih bez puno promišljanja, potpisala predbračni. Ne samo da zaštitim materijalno s čim bih ušla u zajednicu (jer ne može imati pravo na to onaj tko sa mnom isto nije stvarao a ni ja na tuđe) već i zbog činjenice, da s godinama i uslijed raznih okolnosti, čovjek zaboravlja sve što je jednom obećao ispred oltara, matičara, svjedoka. Da se s godinama zanemari, zapusti, opusti, ulijeni. Da postane dosadan i sebi i drugima, ako na sebi ne radi. Da se mora jako samomotivirati da održi ono stanje, fizičko i psihičko, zbog kojega je njegov partner/partnerica uopće i ušao, upravo s njim/njom u dugoročnu kombinaciju. Da vremenom opušta i zanos na seksualnom planu ili nema začina i(li) slobode, sadržaja kakvi su se vremenom obećavali. Da izostane i faktor zabave, volja i raspoloženje za izlaske, druženja s drugim ljudima, kao i za putovanjima.

Činjenica je da brak mijenja ljude, da ih vremenom udaljuje, zbližuje pa opet udaljuje. O tome svjedoče brojni brakovi. O raznim primjerima slušam svakoga dana.

Jer ima toliko sitnica, koje ti s godinama počnu ići na živce. Svih onih stvari, kojih nekad nije bilo jer nije bilo ni razloga za njih, zbog životnih i poslovnih okolnosti. Sve si manje tolerantan/na s godinama i ne može ljubav baš preko svega prijeći. A ovako te taj ugovor štiti, stalno podsjeća do kuda možeš ići, koje su granice. Istina, čovjek mora imati kontrolu nad sobom i svojim postupcima prema partneru ali ugovor ipak nekako najbolje podsjeća na dogovore.

Nije ti baš svejedno, kad znaš da bi mogao/la snositi posljedice za svoje loše vladanje, ne jedno već čitavu paletu loših postupaka i da bi te to moglo koštati, dosta novaca. Jer nema bolje nego kad čovjeka lupiš po džepu, nekako se najbolje nauči pameti. Kad mu se uroni i u prihode, koje je unio u brak i iste opisao ugovorom a onda nepažnjom, nemarom izgubio. Jer kad ugovora nema, a ni straha od kazne, ljudi se svašta usude, čak i zagorčati život drugoj strani. Usude se nekad i pokazati svoje pravo lice, koje su tokom hodanja tako vješto prikrivali.

Ne kaže se uzalud da je batina iz raja potekla. Nekad u taj bračni raj, već na samom početku, treba „ubaciti batinu“, odnosno dokument, koji svakodnevno podsjeća na posljedice samovolje. I ne bi trebao biti problem, ako čistog srca, iz ljubavi ulazimo u zajednicu, njegovo potpisivanje.