Zašto se nekim ljudima i dalje teško zaljubiti? 1. dio

O kakvom je ono proljeću pjevao Luka Nižetić?! I o zaljubljenosti i da je u njemu nemir? I da bi od sreće zagrlio svemir? Ne sjećam se, doista, kad sam zadnji put vidjela zaljubljeni par a tako ih volim vidjeti. Onako za ozbiljno zaljubljen, da iskri među njima, da se ne odvajaju jedno od drugog. A vi?

Po ovom ćudljivom vremenu, najbolje prija serija i meka dekica u kasne večernje sate i ako ste sretne ruke, kombinacija novih epizoda uz voljenu osobu, fino piće i puckanje vatre iz kamina. Navukoh se tako na serije s Pickboxa, među kojima prednjače Rome, Vikings, Mistresses i Power, koje su me privukle ne samo radi dobrog scenarija i glume već i intrigantnih ljubavnih priča.

„Ja se više ne mogu zaljubiti“, „Ma ne pada mi na pamet opet se zaljubiti“, „Zaljubljenost je zlo, priznajem samo ljubav“ , često čujem i čitam pa iako sam već o istoj pisala, odškrinuh ponovno vrata ovih osjećaja, započevši novo poglavlje. Zaljubljenost je uvijek zabavna i na tapetu, posebno u proljeće i to ne bez razloga. Zaljubljeni ljudi ponašaju se kao sunčan i topao dan, unose vedrinu i nježnost, u pomalo oblačne, hladne i prazne živote. Uz proljeće i porast temperature, cvjetne pupoljke, tijelo se uštimava za novo sretnije razdoblje. Ovaj prirodni fenomen spominjao je i Mark Twain, opisujući ga poput proljetne groznice: “When you’ve got it, you want — oh, you don’t quite know what it is you do want, but it just fairly makes your heart ache, you want it so!” a Washington post je njegove misli na blogu “Speaking of Science” pojasnio kao govor o ljubavi. Uostalom, baš u proljeće, kad ptice najčudesnije pjevaju a pčele počinju oprašivanje, ljudi su sretniji i puni sluha za romantiku. U proljeće se melatonin povlači i ustupa mjesto svjetlosti, a s njom i serotoninu, endorfinu pa su ljudi raspoloženiji za uživanje u životu i čine se atraktivniji kao partneri.

Usprkos čudesnoj igri hormona u proljeće, nekima se i dalje teško zaljubiti.

Možda se nekako najlakše zaljubiti modelima. Privlače lijepe ljude, sreću lijepe ljude, na svakodnevnoj bazi i to one kojima je teško odoljeti. U paketu s ljepotom stižu i razne osobnosti, na raznim krajevima svijeta, što širi lepezu mogućnosti. No lako im se i odljubiti jer u njihov život uvijek naleti netko zanimljiviji! Za dublju zaljubljenost, više se toga treba poklopiti. Sam fizički izgled kažu, nije dovoljan, posebno ako se želi na duge staze.

Ili je možda ipak najlakše zaljubiti se glumcima, posebno onima koji imaju glumiti emotivne i intimne scene? Što mislite, glume li i van filmskog platna i tv serija, svoju zaljubljenost? Ako tako dobro glume na platnu i tv ekranu, kako im uopće vjerovati da u stvarnom životu gaje tople osjećaje?!

Naletjeh jednom na interview njemačkog, vrlo popularnog glumca, koji osim što mami egzotikom, uzdahe obožavateljica stiče i ulogama velikih zavodnika. Čini se da mu namjerno daju pikantne uloge, znajući da će ih izvrsno odglumiti i povećati gledanost.

Privatno, kaže, voli biti zaljubljen ali da mu ne polazi za rukom već godinama, pronaći pravu partnericu. Iako predmet želje brojnih žena na planeti, zadržava visoke kriterije i usprkos velikoj ponudi, traži ženu iz glumačkog ili showbiz svijeta. Na upit, je li se ikad zaljubio u partnericu sa seta, odgovara kako je gluma za njega zanat i da se zaljubljenost ne može odglumiti, za razliku od sviđanja, odnosno fizičke privlačnosti. Zaljubljenost se ne glumi, kaže, ona se osjeća. Ona se ne forsira, sama od sebe se dogodi. Također navodi kako jedino osoba iz njegove branše može imati razumijevanja za intimne scene na ekranu, filmu te da ipak nije rijetkost zaljubljivanje u partnericu sa seta no da se to njemu nikad nije dogodilo već nekim kolegama. Na upit, ima li ljubavi na prvi pogled, odgovara: „Ljubavi sigurno ne, jake privlačnosti da“.

Nekad je gluma toliko uvjerljiva, da se pitate jesu li akteri i privatno u vezi i kako je uopće moguće isključiti osjećaje i obaciti mogućnost dublje povezanosti s partnerom/partnericom na setu. Je li to uopće moguće i kome i je li kemija na setu ipak prisutna i teško joj se oduprijeti, baš kao što je to bilo Angie i Bradu, kad je iz Bradove postelje i života uspjela izbaciti čak simpatičnu i dragu Jennifer, miljenicu američke publike, pritom izazvavši pravi holywoodski cirkus?

No, ljudi zbog zaljubljenosti rade cirkus od pamtivijeka, od stvarnog života pa sve do malih ekrana i filmskog platna pa se tako zbog zaljubljenosti Angela ubacila Jamieu (Ghostu) u seriji Power ( koji je u nju zaljubljen preko ušiju još od srednje škole) ne mareći previše za osjećaje njegove supruge a isto je učinila i princeza Aslaug u Vikinzima, kad se približila (malo previše i odmah zatrudnjevši) Ragnaru Lodbroku, vođi i kralju Vikinga. Nije ju baš diralo što će o tome reći Lagherta, njegova supruga, ta ona i Ragnar sad su zaljubljeni par. Sva sreća pa su i Tasha (Power) i Lagertha (Vikings) razumne i ponosne dame pa ne gledamo kako suparnicama radi osvete čupaju nokte i vade krv u idućih nekoliko epizoda. No serija ima i nastavke, snimaju se nove sezone, tko zna što nas još sve čeka?! Sam Bog zna stvaraju li se neki novi ljubavni vrtlozi i u stvarnom životu, između glumaca i hoćemo li uskoro čuti za još koju Angie i Brada.

U seriji Stari Rim, ratnik Tit Pulon zatreskao se u Irene, prelijepu ropkinju, koju je oslobodio drugih robovlasnika a koja mu je u znak zahvalnosti zatajila da ima frajera roba, s kojim štedi novac za izbavljenje iz ropstva, kako bi se oženili, kao slobodni građani pa ga je pomahnitali Tit zbog zaljubljenosti i iz ljubomore dokrajčio. Taman kad se stvar između njega i Irene sredila i ona zatrudnjela eto ti ratnice iz bratstva, divljakuše Gaie koja malu hladno eliminira jer se zatreskala u njenog frajera. Acija i Servilija u starom Rimu stalno su u sukobu zbog Cezara, u kojeg su obje zaljubljene i žele mu biti priležnice, bez obzira na njegov brak sa trećom plemkinjom. Ratnik Veron pak ne sluti da mu je supruga podvalila dijete mesara, svog šogora u kojeg je zaljubljena, dok je on bio na ratištu a Kleopatra je smrtno zaljubljena u Marka Antonija a čini se, u sebe još najviše.

Da ne spominjem ljubav između Savi i Dominicka u seriji Mistressess, od koje ni ne očekujete drugo nego gomilu preljuba, počev od odvjetničkih ureda pa sve do psihijatrijskih ordinacija. I taman kad Savi misli da joj je krenulo s Domom, eto ti Toni, nove, atraktivne odvjetnice u uredu, da joj potpuno pomrsi račune i u___ život (umetnite dio koji mislite da nedostaje). Da kaos bude još veći, njena se sestra opasno spetlja s njezinim bivšim mužem Harryjem i dovede u pitanje svoje zaruke, nakon što joj Harry prizna da je u nju ludo zaljubljen. U iščekivanju nove sezone naslućujem, bit će tu još svega a kako se glumci intenzivno i privatno druže, sam Bog zna stvaraju li se neki novi ljubavni vrtlozi i u stvarnom životu među njima i hoćemo li uskoro čuti za još koji par poput Angie i Brada.

Kako god, zgodno je biti zaljubljen, zar ne? Ako zbog ničeg drugog a onda zbog sebe jer zaljubljen čovjek iznenada živne i počne gajiti nadu. Uređuje se više, drži do sebe više i čini se, nastoji dati najbolje od sebe. Zaljubljenost sobom nosi radost ali i slatku nervozu. Ponekad zaljubljenost (pa makar bila jednosmjerna a veza neostvarena ) osvijesti naše vrijednosti. Zbog zaljubljenosti prvo dobro ne vidimo a onda tako fino progledamo i naučimo lekcije za čitav život.

Osmijesi zaljubljenih ukras su posvuda, baš kao i osmijesi djece i sretnih ljudi. Dižu ovaj život na višu razinu postojanja i zapravo se divno družiti sa zaljubljenim ljudima, posebno onima koji su zaljubljeni u život, u svim oblicima. Kako to samo zaboravljamo i ne primjećujemo u metežu svakodnevice, zatrpani računima, borbom za preživljavanje i bolji život, brigama! Ta mučna atmosfera odvaja nas od naše esencije, dobre (zaljubljive) naravi.

Nego, da zafitiljim sa zaljubljenošću do kraja. Vjerujem da kad intenzivno razmišljam o nečemu i nekomu, često isto prizovem. Tako sam opet intenzivno razmišljala i eto poruke:

– Nives, ja sam se zaljubila. Provela sam divan vikend s divnom osobom. Kako se samo ljubi…osjećam se kao šiparica.
– Ma da? – upitah sva ozarena, prijateljicu – baš mi je drago radi tebe. Znam sretnika?
– Ne, ne vjerujem. A možda i znaš. Na tvojoj je listi prijatelja…
– A da? – podignuh obrve.
– Da. Samo, samo ima jedan problem…

Umjesto upitnika nad glavom osjetih da mi se pali žaruljica. Baš se usijala. Podbočila sam se i osjetila potrebu dopuniti njenu rečenicu jer naslućivala sam što mi zapravo ima reći. Problem sigurno nije njegov izbor parfema ili odjeće. Nešto je veće, puno veće.

– Oženjen je – rekoh umjesto nje.
– Da – potvrdi mi ona – oženjen je…