Zbog nekog počneš piti, a zbog drugog potpuno prestaneš s lošim navikama!

„OMG, kako sam ovamo dospjela?“, zapitala se kad joj se zaljuljalo pod nogama a soba poprimila nepravilne konture. Jedva se zadržala da ne padne, ulovivši se prvog zida. Nekoliko epizoda od sinoć joj je nedostajalo no kako nije prepoznavala stan, silno je željela izaći iz njega.

Prijateljica je spavala toliko čvrsto, da se nije ni pomakla kad je Margita prišla krevetu, pokupila svoj Aquazzura par s njenih nogu i izlazeći, povukla masivna vrata spavaone, koja su pritom zaružila po starom parketu. Stisnula je zube, kad se mladić, koji je ležao pored prijateljice, promeškoljio no ipak ga nije probudila.

Zaputila se hodnikom dalje, prema kupaoni, dok joj je u glavi tutnjalo kao iz doboša a svaki korak se činio teškim, kao da za sobom vuče olovnu kuglu. Stresla se i naglo okrenula, kad se u bravi ulaznih vrata iznenada okrenuo ključ a na pragu pojavio mlađi visoki, zgodni muškarac, s velikom putnom torbom. Ukipila se na mjestu, zureći u čudu, u njega. Bio je to očito cimer Laurinog noćnog prijatelja, koji se upravo vratio umoran, s puta. Kad ju je spazio onako raščupanu, s razmazanim make upom oko očiju, tupog pogleda, pogužvane odjeće, bosonogu i s cipelama u jednoj ruci, nasred hodnika, naglas je progunđao, shvativši kako se u stanu, za vrijeme njegove odsutnosti, dogodio još jedan party/hangover:

– Sweet Jesus, not again.

„ Never, never again!“, rekla je samoj sebi, kad se pred večer napokon malo otrijeznila i prvi put taj dan, pojela manji zalogaj hrane, točnije komadić krekera. Drugo nije mogla ni okusiti zbog još uvijek metalnog okusa u ustima i prisutne mučnine ali osjećala je snažnu glad, što je bio dobar znak, da će se ubrzo oporaviti. Nakon jela došlo joj je da zapali cigaretu ali se ipak predomislila, prisjetivši se jutrošnje agonije.

„Never again“, ponovila je u sebi ali sad već po tko zna koji put jer nije se desilo jednom, da se tako opila. Svaki put, kad bi shvatila da je pretjerala, već ju je vanserijski boljela glava i tresao žešći mamurluk, od kojeg bi se oporavljala iduća dva dana. No, prošao bi neki period i stvorila bi se nova prilika za izlazak, novi party i kušanje delicija a s njima i za novi porok i prekršaj.

Razmišljala je gotovo naglas, pretražujući ormarić s tabletama:

„Možda trebam odvikavanje, neku grupnu terapiju? Što ću im reći? Dobar dan, ja sam Margita, ovisnica sam o šampanjcu i šarenim koktelima, alkoholnim, naravno. Tu i tamo probam i nešto drugo ali mislim da je moj najveći problem što  ne znam odložiti čašu. Znate, inače privatno ne pijem ali moj posao event managera napravio je od mene partijanericu. Na našim partyjima se uvijek mora malo popiti, takav je običaj, inače ste crna ovca i ispadate iz igre. Tamo je nemoguće piće odbiti, svi cugaju, tulumare a neki se i preliju i toliko omame, da kasnije danima ne znaju za sebe. U mom svijetu (u svijetu u kojem korektno obavljam svoj posao)  je to potpuno normalno i uobičajeno.

Povjerovat će joj, zar ne? Zašto joj ne bi povjerovali, pa to je istina. Posebno onaj dio, u kojemu „korektno obavlja svoj posao“. U korektno obavljanje posla spada i opijanje. Ma daj, koga lažeš, korila je samu sebe, piješ jer ti se dopada a počela si…nakon ONOG prekida. Da, tada si počela.“

No od „ispadanja iz igre“ radi odbijanja pića na eventima i straha od odlaska na terapiju, mučilo ju je nešto puno više, da će se pročuti za njen problem, koji bi ju mogao stajati vrlo, vrlo skupo, gubitka sadašnjeg posla ali i onih narednih jer tko u svom timu želi imati osobu s problemom ovisnosti?!

Ovisnost? Je li napokon stvari nazvala pravim imenom i priznala samoj sebi? Da se „s vremena na vrijeme malo previše popijem“ u stvari naziva ovisnošću? Ovisnost je gadna, za sobom vuče novih stotinu problema, od lošeg fizičkog izgleda i prebrzog starenja pa sve do gubitka zdravlja i na koncu, gubitka memorije i sebe.

Možda da stvar ipak uzme sama u svoje ruke? Treba to moći, mislila je. Kad bi barem imala jaki motiv, sigurno bi uspjela.

Motrila je par luksuznih Aquazzura cipela, za koje je tako dugo štedila a sad oštećenih od sinoćnjeg partyja. Ponijela se maćehinski prema njima a podno zadimljene, izgužvane haljine na vješalici, djelovale su ipak i dalje glamurozno i nedostižno pa se pitala, kako su se uopće našle na prijateljičinim stopalima. Gdje joj je točno puknuo film te večeri, gdje se pogubila? Je li se desila još koja neprikladna scena, što je još uzela? Tko zna tko ju je sve vidio u onakvom stanju i hoće li biti posljedica? Kako su uopće njih dvije došle do onog stana? To ni Laura nije znala, nakon što se i sama napokon malo otrijeznila. Ni zajedno nisu uspjele posložiti kockice, koje su nedostajale u mozaiku sjećanja.

Bila je sretna, da onako pijana te luksuzne cipele nije ostavila na taxi sjedištu, kao što je to učinila s drugim parom, prošlog puta i vrlo zahvalna novom poznaniku, koji joj je pozvao taxi i ne taknuvši je onako mamurnu, ispratio kući, bez ljutnje i povišenog tona. No od stida nije znala kako bi mu opet došla pred oči, na vrata.

„Aquazzura“, pomislila je, „šuze su poruka, da moram stati, da me od sada čeka samo aqua. VODA.

A od sada ću biti čista, kao aqua azzura.“

Mjesec dana kasnije, Margita se borila sama sa sobom, na svakom domjenku i after partyju nazdravljala uskom čašom punom mineralne vode, izbjegavajući susrete sa šarenim, primamljivim koktelima i odgovarajući na neugodna pitanja poput „Jesi li ti trudna, kad ne želiš ni trunkicu alkohola?“, „Ma daaj, pa to je samo čaša šampanjca, možeš barem par gutljaja!“, „Od kada ti ne piješ?“, „Hej, pa to je samo Bellini, nije to ništa jako“,

„Što se tebi desilo, imaš li neki problem s pićem?“ „Nisi za malo Aperol Spritza? E jesi crna ovca!“

Umjesto ispijanju alkohola, okrenula se joggiranju u rane jutarnje sate, zdravoj prehrani i prirodi pa joj se i ten proljepšao a usput je izgubila i nekoliko kilograma viška. Koža joj se činila zategnutijom, napetijom, boljom i dobila je zdrav, preplanuli ten a kako je i količinu dnevnih cigareta smanjila, osjećala se zdravijom, gipkijom i poletnijom nego ikada prije. No, s vremena na vrijeme činilo joj se kako ipak neće izdržati svoj program odvikavanja. Posebno kad bi se približavala raskošna večera ili termin novog eventa.

Laura je tako nazvala jedne večeri i gotovo ne dišući od uzbuđenja, priopćila:

– Stara, u petak je otvorenje jedne cool izložbe ali pogodi čije! Onog modela, kojeg si upoznala u Patrikovom stanu. Sjećaš se Markusa? Da vidiš koje fotke radi taj tip! Sve s putovanja po svijetu, motivi prirode i megapolisi. Ne kužim, toliko dugo radi kao model a tako je čvrst karakter! Patrik kaže da je uvijek čist! Ko suza!

Kako ne bi znala Markusa, ostavio je dojam na nju, čak onako pijanu, onog kobnog jutra, kad se pojavio na ulaznim vratima. Željela je na taj event ali od stida nije znala kako da ponovno stane pred njega. Posebno zato što je, usprkos tome što je dio modnog svijeta i u njemu izložen raznim porocima, kako Laura kaže, „uvijek čist, ko suza“.

„Da sam bar ja kao taj tip, tako čvrsta, odlučna. Zamisli da tamo okinem, na testu karaktera.“

„O jebemti sudbinu“, u sebi je psovala nakon razgovora,“evo ti  prilika, Margita, da mu se zahvališ i ispričaš, da se pokažeš u pravom svjetlu, kao poslovna žena. Ako Laura dođe s Patrikom, a hoće, jer su cimeri, tip će misliti da si plašljiva i da si…pijanica. Da si… „kao druge“, da ne vrijediš ni pišljiva boba jer si…luzerica.“

Na otvorenje izložbe je ipak pošla ali i završila s Bellinijem u ruci, već nakon pola sata. „Samo malo, radi štimunga, da im ne budem predosadna. Samo par gutljaja i mičem se od pladnja“, obećala je sebi, iako je pićem zapravo razbijala tremu no već nakon njih, lagano ju je poljuljalo na visokim petama. Ipak se obuzdala, odložila čašu, ne ispivši više ni kapi svog omiljenog pića, ne znajući da li zbog sebe ili Markusa, kojemu je čitavo vrijeme pogled bježao u njenom pravcu, dok je razgovarao s gostima. Nakon što mu je par puta ulovila pogled a on uzvratio smiješkom, napokon se odvažila, nasamo prišla i čestitala na izložbi, shvativši kako je zapravo on možda i najveći motiv njenog odvikavanja.
„Tako to ide“, pomislila je i potvrdila si isti motiv, kad je te noći, nakon izložbe, završila u njegovom zagrljaju, stopljena s njegovim usnama.

„Zbog nekog počneš piti a  zbog nekog drugog, potpuno prestaneš s lošim navikama“.

Foto: portaloko.hr (youtube)