– Što ste zadnje pročitali?
– Knjigu o džungli od Kiplinga i Družbu Pere Kvržice od Lovraka.
– A prije toga?
– Ključić oko vrata od Nikole Pulića i Eko Eko od Hitreca. A prije toga…
– Hm?
– Pa da. Moje dijete ne voli lektiru, čita ju na silu a ja ju moram pročitati prije nego ju sastavi i napiše u lektirnu bilježnicu. Mora znati detalje kako bi iz testa – provjere lektire dobio dobru ocjenu. Detalje pratim i zapisujem ja, njemu nisu bitni.
(osmijeh)
Da, tako nekako bi izgledao neki moj novi intervju. Samo čekam da mi postave takva pitanja. Ispričat ću im sve o lektiri od 1.
– 5. razreda. Baš sve, jer sam ih sve pročitala. Toliko puno sam ih pročitala da nisam uopće našla vremena da pročitam i neku novu knjigu primjerenu mojoj dobi. Ne stižem sve. Nemam vremena.
Ali zadovoljna sam. S djetetom i njegovom lektirom ponovno prolazim kroz omiljena štiva mog djetinjstva, kojima tada možda i nisam posvetila punu pažnju. Radnja je zabavna a ja se ponovno na momente osjećam kao dijete i znatiželjno iščekujem razvoj radnje koju sam unatrag tridesetak godina zaboravila. Hitreca i Lovraka se sjećam, Pulić mi je noviji autor…
Neki ljudi ne mogu funkcionirati sami, stalno im treba društvo, za shopping, trčanje, vježbanje, kavu, šetnju, sto drugih aktivnosti. Dok smo djeca, društvo nam treba jako i teško podnosimo boravak sami sa sobom no s godinama naučimo zabaviti sami sebe. Kao djevojčica često sam gunđala kako nemam pravo društvo, osim u školi i smetalo me što sam živjela okružena starijim ljudima, s puno starijom djecom od sebe a moje se društvo i pažljivo biralo. Sestra je bila premala da bih se s njom igrala (velika dobna razlika) pa sam morala pronaći neke aktivnosti koje će me potpuno zaokupiti. Crtala sam, pisala, kreirala i šivala lutkama, igrala se s njima škole i stvarnog života, puno boravila na školskom odjelu u knjižnici i već tada naučila biti sama sa sobom. Moja je kreativnost rasla, sama sam sebi postala najbolji prijatelj i rijetko sam bila besposlena.
– Uzmi knjigu u ruke ako ti je dosadno i nećeš biti sama. – govorio je moj otac kad bi zamijetio i najmanji trenutak moje lijenosti – uči, istražuj, razvijaj se, čitaj razna štiva i imat ćeš najbolje moguće društvo.
Bacila sam se na posao, istraživanja bogate kućne biblioteke. Ispočetka su me zanimali medicinski priručnici i literatura vezana uz medicinu a kad sam se zasitila štiva poput „Tijelo kao stroj“ i medicinskih priručnika, prebacila sam se na atlase i svemir. Beletristika me nije previše privlačila, bila sam više znanstveni tip.
Kad sam ovdje zadovoljila svoju znatiželju, odjednom se rodila želja da napišem vlastitu knjigu. Bilo je to nekako na početku srednje škole a radnju sam uobličila u tandemu s tada najboljom prijateljicom, pod pseudonimom (pogađate) Nives Stern. Naše su tri knjige čitali naši vršnjaci, išle su od ruke do ruke i rađe se čitale od lektire a nastavci su se nestrpljivo iščekivali.
Rukopisi su se zagubili ali je lijepa uspomena ostala.
Dvadesetak godina kasnije, pišem ponovno. Do sada je objavljeno skoro 100 mojih kolumni na temu ljubavi, života, lifestylea i međuljudskih odnosa. Idem dalje, za svoje drage čitatelje i ljubitelje moje pisane riječi, skupljam ih u knjigu. One najbolje, najčitanije, najpopularnije, naći će svoje mjesto iza tvrdih korica. No nije lako pisati, iako inspiracije ne nedostaje. Treba zadovoljiti razne ukuse, kako bi se pisanje isplatilo jer pisac ne piše (samo) radi sebe već radi čitatelja.
– Mnogima je sve postalo preteško, čak i čitati. Čitanje im je napor, posebno kad se radi o nešto dužem tekstu – reče mi nedavno jedna poznanica, mlada poslovna žena, koja je po cijele dane zasuta papirima i tekstovima – samo gledaju da nešto traje što kraće i da bude što lakše za učiniti i shvatiti.
Problem instant doba, prebrzo živimo, zato najbolje prolaze tekstovi zabavne tematike i oni plitki, nad kojima ne treba razmišljati. Otud poplava loših štiva, ljudima se ne da misliti a ova naprosto gutaju. Problem je i u današnjem tržištu, koje je nametnulo standard instant konzumacije i u kratkoj pažnji većine čitatelja no na svu sreću uvijek postoji odabrana publika.
Prošlog je mjeseca obilježena Noć knjige, manifestacija kojom petu godinu zaredom organizator daje poticaj kulturi čitanja, potiče razgovor o literaturi, književnosti i svemu onome što knjiga predstavlja ili treba predstavljati u suvremenom društvu. Ne znam jeste li pratili događanja povodom iste ali se nadam da često držite knjigu u ruci. Otvorenu. Da čitate njen sadržaj jer od čitanja možete imati velike koristi. Čitanje nije uzalud ulupano vrijeme, kako mnogi misle, ono je ulaz u neki drugi svijet, s likovima koje vjerojatno ne poznajete a tako vjerno opisuju vaš svakodnevni život, slične osobnosti i njihov stil života, sobom noseći određena životna saznanja i pouke. Zato je i lektira važna ali toga mnogi postanu svjesni tek kad posrnu i ostare.
Da se podsjetimo, evo nekih koristi od čitanja, odnosno čitanja knjige:
Studije su dokazale da mentalna stimulacija može usporiti nastanak i razvoj Alzheimerove bolesti i demencije. Sve dok je mozak aktivan i angažiran u misaone procese, ne gubi na snazi a s njime se ne gubi ni naša inteligencija, štoviše zbog poboljšane umne aktivnosti može se pospješiti, porasti. Nekorištenje mozga za misaone procese odnosno nemar prema misaonoj funkciji, usporava njegovu aktivnost i rezultira sve gorim mentalnim stanjima. Mozak, o kojemu ovise funkcije organizma, treba vježbu, kao i svaki mišić u tijelu, da bi ostao budan, aktivan, upotrebljiv ali i da bi omogućio porast kreativnosti, bolje zaključivanje, izražavanje pa tako fraza „“use it or lose it” itekako ima smisla. Za kognitivnu stimulaciju ne preporučuje se samo čitanje i analiza raznih štiva (knjiga, kvalitetnih tekstova i članaka) već i puzzle, razne mentalne igre koje pospješuju moždanu aktivnost, poput šaha.
Knjiga pomaže u redukciji stresa, posebno ako vam je štivo vrlo zanimljivo. Poslovni, ljubavni, životni problemi, blijede kad u ruke uzmete neko dobro štivo, zar ne? Zaboravite na njih, udubite se u radnju, jedva čekate okrenuti novi list, ne radite pauze dok čitate. Jako dobra, uvjerljiva priča, ubacuje nas u neku novu dimenziju, u kojoj se poistovjećujemo s likovima, uživljavamo u radnju, pa kažemo da “gutamo to štivo”. Usput se relaksiramo.
Sve što ste ikad pročitali nije uzalud potrošeno vrijeme, mozak bilježi informacije iz štiva, koje pohranjuje i ponovno vadi, obrađuje kad vam zatreba, u raznim situacijama. Kažu da nema loših štiva već loših čitatelja jer svako štivo nađe svojeg čitatelja (ukusi su različiti a tako i intelekt i sklop razmišljanja) pa tako i svako štivo, svaka knjiga nađe svojeg kupca.
Što više znanja prikupite, više koristi. Nikad ne znate kad će vam koja informacija zatrebati. Možda u nekom ležernijem razgovoru a možda i za novac, u kvizu!
Stoga, čitajte!
Znanje vam nitko ne može oduzeti.
Čitanje obogaćuje rječnik, spretnije i preciznije se izražavate, brže mislite ako puno čitate. Saznanje da se spretnije izražavate i bolje komunicirate, može unaprijediti vaše samopouzdanje i dati sigurniji nastup, u poslu, sa suradnicima, u raznim dijalozima, s raznim ljudima. Može vam pomoći u karijeri ali i ubrzati učenje novih stvari kao i stranih jezika.
Čitanjem poboljšavate svoju memoriju pamteći likove, radnju, razne informacije, ambicije i osobnosti likova te nijanse, koje se prepliću kroz priču. U mozgu se s novom memorijom stvaraju nove sinapse i jača pamćenje starijih podataka. Još koristi od čitanja? O da, ima ih puno. Kao npr. veća analitička kvaliteta, odnosno veća moć analize podataka (krimi štiva, trileri, psihološki romani u kojima nagađate i pogađate kraj, zaključujete prije svršetka radnje). Ova mogućnost pomaže u raspravi o štivu sa sugovornicima, također čitačima istog djela, koji svi iznose svoje stavove o njemu, svatko iz svojeg kuta gledanja. Na svakog je djelo ostavilo različit utisak.
U našem užurbanom svijetu, u kojem smo već ovisni o internetu, pažnja je često raspršena na stotine drugih stvari i svaki dan prakticiramo multi tasking, kako bismo što više stigli postići i obaviti. U svega nekoliko minuta u stanju smo provjeriti mail, zaviriti na društvenu mrežu, javiti se na telefon ili handy i još odgovoriti kolegi, prijatelju, partneru na pitanje. Takav način života dovodi nas u stresno stanje i šteti produktivnosti. Čitanje je izvrstan ispušni ventil protiv stresa a neka istraživanja kažu, ako ga prakticiramo svega 20 min prije posla, izoštravamo koncentraciju i lakše se fokusiramo na radne zadatke. Osim toga, čitanje usavršava i tehniku pisanja vlastitog štiva, poboljšava pisano izražavanje. Čitanje opušta i smiruje, posebno štiva spiritualnijeg sadržaja a self help literatura pomaže lakše iznaći rješenja vlastitih problema i omogućuje lakše nošenje sa nekim mentalnim poteškoćama.
Za svakog postoji idealno štivo, svatko može pronaći štivo po svom ukusu i mjeri. Bilo da se radi o klasičnoj književnosti, romantičnoj noveli, psihološkom romanu, self help literaturi ili stručnim i zabavnim sadržajima, nema štiva na planeti koje nije kreirano za nekog i koje ne bi moglo zadovoljiti nečiju znatiželju i zahtjeve. Stoga se opustite uz omiljene tekstove, poklonite si uvijek malo vremena za čitanje tokom dana. Osim što će vas zabaviti i što ćete korisno potrošiti vrijeme, čitanje će potaknuti puno dobrih stvari a s njima potaknuti i razviti vašu kreativnost.
Nives Stepinac Grgurić ( pseudonim Nives Stern) autorica je velikog broja članaka na fashion & lifestyle stranicama marla-design.com i whattafashion.com, na kojima obrađuje teme vezane uz modu i lifestyle, međuljudske odnose. Kao kolumnistica na portalu portaloko.hr obrađuje također teme iz spomenutih područja. U vezi suradnje i poslovnih ponuda molimo ostvarite kontakt putem obrasca na marla.com.hr
Fan page: www.facebook.com/Nives-Stern-521741814648685/timeline/
foto: portaloko.hr/youtube
