Žudite li za avanturom ili živite kao ptica u krletki?

Jeste li za promjene? Jeste! Ali na bolje, zar ne? Što uopće pitam, tko ne voli promjene na bolje?! Pogotovo kad dugo, predugo traje jednolično razdoblje. Žudite učiniti nešto novo, dobro za sebe, što vam može vratiti i učvrstiti onaj osjećaj vrijednosti, važnosti i potrebe za vama. Onaj osjećaj živosti i veselja, radosti življenja punim plućima.„ Jebeš ovaj život, samo kuća – posao – kuća. Uvijek ista relacija, iste brige, problemi, a jedan je život, treba ga iskoristiti do maksimuma.“, često čujem ovakve i slične izjave.

Istina, život je dar i već sam po sebi avantura, ali nekad treba začiniti tu avanturu, novim susretima, ljubavima, putovanjima, izazovima, iskustvima. Zamislite samo da svaki dan jedete jedno te isto jelo, a gladni ste novih okusa i mirisa. Upravo radi tog iskustva, ne pada svima lako zona komfora. Neki se, naizgled uljuljani u sigurnost, ipak vremenom osjećaju zarobljenima, kao ptica usred kaveza. Drugi pak tragaju za senzacijama i uspješno ih ostvaruju, samo kako bi život kušali i promatrali iz raznih perspektiva. Znanstvenici kažu, da o našim genima (70%) ovisi spadamo li u skupinu tragača za senzacijama ili robova navika. No na naše odluke utječu i odgoj i utjecaji iz okoliša jer život je od rođenja napeta pustolovina. Kao djeca istražujemo puno, a o odgoju ovisi hoćemo li kad odrastemo njegovati pustolovni duh. Uz roditelje koji su i sami skloni avanturama i rizicima, raznim eksperimentima, rastu potomci koji će i sami jednog dana tragati za senzacijama.

Kažu da su najsretniji ljudi, oni koji stalno nekud putuju. Nisam baš sigurna u to, poznam osobe koje su stalno negdje drugdje, što poslom, što turistički, po čitavom svijetu, ali čini se da njihova razina sreće odgovara razini sasvim prosječne osobe koja se veseli malim stvarima, jednako kao i posjeti Yellowstoneu.Neki ljudi jednostavno ne vide veća uzbuđenja i veću mogućnost sreće u putovanjima i izletima. Štoviše, ona ih iscrpljuju.Drugi si pak nisu u mogućnosti priuštiti izlete, u egzotične i daleke krajeve jer jedva sklapaju kraj s krajem ili su opterećeni kreditima i raznim drugim obavezama.Treći pak mogu i žele mijenjati mjesto boravka, ali ih partneri ometaju u željama i idejama.„On ne želi nikud, smatra to razbacivanjem novca, kojeg ionako nemamo dovoljno za sve, a posebno za luksuzne stvari.“„Ona se ne želi prilagoditi, ne želi eksperimentirati. Za nju su putovanja opterećenje i najviše voli boraviti kod kuće, što meni ide jako na živce. Ali što ću, glupo mi je samom nekud ići.“„Ma kakve toplice? Kakvi bazeni? Kakva kupanja u takvim vodama? Ne pada mi na pamet. Više puta sam se tamo prehladio i navukao upalu. Prisjela mi je ta vrsta zabave.“Čak i kad im partneri pristanu na promjene, izlete i sl, zbog njihovog lošeg raspoloženja, prisjedne im svaka avantura.

Nekad, ma koliko se trudili, u poslu i privatno, podići razinu lijepih iskustava i sreće, jednostavno ne ide. Lako je tada potonuti, posebno ako se produži nepovoljno razdoblje. Kako tada zadovoljiti svoje apetite, za promjenom dosadne, čak i naporne svakodnevice?

Neki su pak veliki avanturisti i bez obzira na svoje partnerske veze, putuju i istražuju sami, no u nekom trenutku dosežu vlastite granice, nakon kojih ne mogu dalje, šire.Svakodnevni izleti ne mogu kod njih održavati uzbuđenja na odgovarajućoj razini, a normalnost im postaje nedovoljno zabavna, što ih odvodi na sam rub depresije. S takvim je osobama teško živjeti jer ništa uobičajeno nije im dovoljno dobro, a kako ih napada manično raspoloženje, zbog prevelikih apetita, ugrožavaju svoje partnerske veze.

Kako god, svi znamo, barem nekoliko ili barem neki par avanturista. Danas su u Hrvatskoj, idući tjedan uzimaju let za Butan ili Tajland. Već za mjesec dana planiraju put u Srednju Ameriku, kroz par mjeseci idu na krstarenje Sredozemljem, a razmišljaju i o Japanu, Čileu, Boliviji, tečaju jedrenja s padobranom i pustolovnim šetnjama s ljamama. Obožavaju Alpe i rado borave u njima, svake zime. Vole bacanje balona punjenih bojama na platno. Vole i isprobavaju nove stvari. Obožavaju izazove i jedino tada, kad ih ostvaruju, osjećaju se živima. Ovi adrenalinski ovisnici, pričaju o svojim dogodovštinama, čak i punim ustima za stolom i svi ih pozorno slušaju jer su jako zanimljivi i zabavni. Sve njihove priče imaju istu poruku “Jedan je život i živi ga maksimalno, a ako želiš živjeti uzbudljivo, uzbudljivost moraš i potražiti.“Bungee Jumping, vožnja adrenalinskim parkom, ekstremni sportovi, istraživanje egzotičnih mjesta, kultura i egzotična hrana, na granici jestivosti, što se nalazi na popisu vaših želja i planova?

Jeste li među onima, koji stalno tragaju za senzacijama, kojima ništa ne može priskrbiti dovoljno uzbuđenja? Među onima, koji obožavaju rizike ili među onima, koji vole mir, tišinu ili boravak u zoni komfora? Neki ljudi će utažiti svoju glad za pustolovinom u velikim opasnostima, a drugi će svoj život proživjeti u stalnom grču i sputanosti. Kako je to pitanje svjetonazora, ali i hrabrosti, ne kaže se uzalud, da onaj tko želi ploviti mirnim vodama, treba zaboraviti prekooceanski brod. Netko se zadovoljava bliskim lukama, a netko voli otkrivati novo kopno na horizontu.
O puno faktora ovisi naša spremnost na rizike pa tako postoji i mjerna ljestvica tragača za senzacijama. I među njima postoje razlike, uvjetovane starošću, životnim stilom i spremnošću za tjelesne i rizične aktivnosti.Muškarci su češće u potrazi za novim uzbuđenjima, a mlađim osobama, u ranim dvadesetima, treba puno više raznovrsnosti, nego starijima.

Svi mi poznamo i prepoznajemo glad za pustolovinama, netko više, netko manje, a tako se u njima i snalazimo, ovisno o intelektu, fizičkoj, emotivnoj i umnoj spremnosti. Nekad pustolovine odvedu u nezaboravno iskustvo, kojeg se rado prisjećamo, a nekad u bolnu avanturu, koju želimo što prije zaboraviti. Pritom, naravno, mislim na sve moguće vrste pustolovina. Pustolovni duh urođen je svima, ali ga posjedujemo u različitim dozama.
Samo o nama ovisi hoćemo li prihvatiti kavez, u koji zaključavamo svoje srce i duh i hoćemo li poželjeti riskirati, nešto osjetiti, poput straha, koji ćemo pritom i pobijediti. Samo o nama ovisi, hoćemo li poželjeti napraviti nešto ludo, neuobičajeno i napeto. Nešto, što će prodrmati svaku stanicu i potaknuti da idemo dalje, da život gledamo drugim očima. Samo o nama ovisi kako ćemo gledati na našu pustolovinu i iskustva, hoćemo li se dati u potragu za nekim novim zamahom i trenucima, koji izbacuju iz svakodnevice, koji se pamte.Neki od nas će umjesto putovanja i putničkih avantura svoj život začiniti manjim izazovima i novim hobbyjima, započeti pisanje knjige ili upisati neki zanimljivi tečaj, iskušati novitete u području fitnessa, krenuti u izgradnju vlastitog doma ili samostalnog posla, a neki će se upustiti u ljubavnu, seksualnu avanturu, razočarani tretmanom svojih partnera, gladni novih izazova. U svim tim slučajevima, bit će vođeni pustolovnim duhom i znatiželjom, otkrit će svoje novo JA.

Kad je razina uzbuđenja, kojoj je osoba sklona, vrlo visoka, potrebna joj je senzacija i dovoljno jak podražaj koji može zadovoljiti visoke apetite. To objašnjava zašto neki ljudi, kad nešto osvoje i savladaju, traže još, još i puno više, a kad to ne dobiju na jednom mjestu, traže dalje. Ovisnici o adrenalinu, oslanjaju se na svoje vlastite snage, prevladavaju strahove i mogu pretrpjeti napetost. Svaki put kad sve izađe na dobro, osjećaju se nanovo rođenima. Upravo to i jest svrha takvih doživljaja, da ostavljaju jake dojmove i sjećanja, koja se ne mogu izbrisati. Emocije su pritom toliko intenzivne da je lako postati ovisan o njima, ali kako razina uzbuđenja raste, rizik im mora postati sve veći, da bi se osjećaji rasplamsali. Takvi ljudi postaju sve zahtjevniji i jedino što ih može zadovoljiti su osobe slične njima i neki novi izazovi i eksperimenti.
Lako je tada izgubiti dodir sa stvarnošću, ali je jednako opasno i ne iskušati ništa od života, živjeti prazno ili kao ptica u krletki.

Kad god vam na um padne nešto novo, što razbuđuje vaše stanice i sva osjetila, razmislite dobro koje će vam sve koristi donijeti neki izazov i što biste pritom mogli izgubiti. Dobro se prisjetiti i quote: „ You’re only confined by the walls you built yourself.“ I one, koja govori o navikama i izgradnji novog JA: „We are what we repeatedly do.“

foto:  portaloko.hr, Pixabay